Hijerarhija Katoličke Crkve: Razlika između inačica

m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
 
[[Datoteka:Pope Benedictus XVI january,20 2006 (2).JPG|desno|mini|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]], vrhovni poglavar Katoličke Crkve u razdoblju 2005.-2013.]]
 
U [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] među vjernicima s obzirom na dostojanstvo vrijedi istinska jednakost, ali njihove su službe različite. Unutar Crkve vjernici se dijele po službama koje su nerijetko hijerarhijski ustrojene. Osnovna podjela vjernika je na dva staleža, [[kler]]ike i [[laik]]e. Klerici su posvećeni službenici Crkve, dok su ostali laici. S obzirom na stupanj [[sveti red|svetog reda]], klerici se dijele na [[đakon]]e, [[prezbiter]]e (svećenike) i [[biskup]]e. Posebne službe i vlasti upravljanja u Crkvi uglavnom se dijele klericima, a neke se mogu podijeliti i laicima. Pored opće crkvene hijerarhije, vjernici iz oba staleža se mogu priključiti mnogim ustanovama i društvima (npr. [[redovnik|redovničkim ustanovama]]) u kojima postoji zasebna hijerarhija. Takve ustanove moraju biti odobrene od nadležne crkvene vlasti.
=== Vrste partikularnih crkava ===
 
Partikularne crkve prije svega su biskupije na čelu sas dijecezanskim biskupom. No, s biskupijama su u [[kanonsko pravo|pravu]] uglavnom izjednačene druge partikularne crkve:
* ''područna prelatura'', kao područje koje iz nekog razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu s ''prelatom'';
* ''područna opatija'', kao područje dano na brigu tamošnjoj [[opatija (redovnička ustanova)|opatiji]], na čelu s ''opatom'';
* ''apostolska prefektura'', kao područje u misijskim zemljama koje još nije spremno da bude apostolski vikarijat, na čelu s ''apostolskim prefektom'' koji je uglavnom svećenik te
* ''za stalno osnovana apostolska administratura'', kao područje koje iz ozbiljnih razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu s ''apostolskim administratorom''.
Čelnici gornjih partikularnih crkava njima upravljaju kao ordinariji i izjednačeni su sas dijecezanskim biskupima, te sve od sada rečeno za biskupije i dijecezanske biskupe vrijedi i za njih. Razlika je uglavnom teorijska: biskupi, prelati i opati mjesnom crkvom upravljaju u svoje ime, dok apostolski vikari, prefekti i administratori upravljaju u ime Apostolske Stolice, tj. pape. Ipak, u svima njima papa ima prvenstvo redovite vlasti prije svih ordinarija.
 
Kao analogne biskupijama mogu se smatrati i jedinice koje nisu prostorom definirane nego su posebne skupine vjernika:
Ponegdje, iako rjeđe, crkvene pokrajine se povezuju u crkvene regije. Crkvene regije imaju biskupske skupštine.
 
Na području jednog naroda ili države osnivaju se biskupske konferencije. Skupština biskupske konferencije, koju uglavnom čine svi biskupi sas njenog područja, održava se barem jednom godišnje. Mogu donositi odluke samo u nekim područjima, kao što je liturgija, a njihove odluke obvezuju samo ako za njih glasa dvije trećine članova i potvrdi ih Apostolska stolica. Ipak, biskupske konferencije u praksi imaju veće ovlasti od biskupskih skupštine crkvenih regija i pokrajinskih sabora.
 
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasni naslov i ne nosi sa sobom nikakvu vlast. U hrvatskim krajevima naslov primasa (''Primas Dalmatiae atque totius Croatiae'') nosio je svojedobno splitski, jednoć solinski, nadbiskup, i to sve do prve polovice 19. stoljeća.
=== Unutrašnje uređenje partikularnih crkava ===
 
U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se sas klerom biskupije i ostalim biskupima iz crkvene pokrajine ili biskupske konferencije.
 
Dok je [[prazna stolica|stolica prazna]] biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati [[pomoćni biskup|pomoćne biskupe]] ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup (nema dijecezanskog upravitelja), dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
 
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i [[biskupijski vikar|biskupijske vikare]] sas određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
 
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
130.170

uređivanja