Hijerarhija Katoličke Crkve: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Vrste partikularnih crkava: pravopis |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Pope Benedictus XVI january,20 2006 (2).JPG|desno|mini|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]], vrhovni poglavar Katoličke Crkve u razdoblju 2005.
U [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] među vjernicima s obzirom na dostojanstvo vrijedi istinska jednakost, ali njihove su službe različite. Unutar Crkve vjernici se dijele po službama koje su nerijetko hijerarhijski ustrojene. Osnovna podjela vjernika je na dva staleža, [[kler]]ike i [[laik]]e. Klerici su posvećeni službenici Crkve, dok su ostali laici. S obzirom na stupanj [[sveti red|svetog reda]], klerici se dijele na [[đakon]]e, [[prezbiter]]e (svećenike) i [[biskup]]e. Posebne službe i vlasti upravljanja u Crkvi uglavnom se dijele klericima, a neke se mogu podijeliti i laicima. Pored opće crkvene hijerarhije, vjernici iz oba staleža se mogu priključiti mnogim ustanovama i društvima (npr. [[redovnik|redovničkim ustanovama]]) u kojima postoji zasebna hijerarhija. Takve ustanove moraju biti odobrene od nadležne crkvene vlasti.
Redak 33:
=== Vrste partikularnih crkava ===
Partikularne crkve prije svega su biskupije na čelu
* ''područna prelatura'', kao područje koje iz nekog razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu s ''prelatom'';
* ''područna opatija'', kao područje dano na brigu tamošnjoj [[opatija (redovnička ustanova)|opatiji]], na čelu s ''opatom'';
Redak 39:
* ''apostolska prefektura'', kao područje u misijskim zemljama koje još nije spremno da bude apostolski vikarijat, na čelu s ''apostolskim prefektom'' koji je uglavnom svećenik te
* ''za stalno osnovana apostolska administratura'', kao područje koje iz ozbiljnih razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu s ''apostolskim administratorom''.
Čelnici gornjih partikularnih crkava njima upravljaju kao ordinariji i izjednačeni su
Kao analogne biskupijama mogu se smatrati i jedinice koje nisu prostorom definirane nego su posebne skupine vjernika:
Redak 57:
Ponegdje, iako rjeđe, crkvene pokrajine se povezuju u crkvene regije. Crkvene regije imaju biskupske skupštine.
Na području jednog naroda ili države osnivaju se biskupske konferencije. Skupština biskupske konferencije, koju uglavnom čine svi biskupi
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasni naslov i ne nosi sa sobom nikakvu vlast. U hrvatskim krajevima naslov primasa (''Primas Dalmatiae atque totius Croatiae'') nosio je svojedobno splitski, jednoć solinski, nadbiskup, i to sve do prve polovice 19. stoljeća.
Redak 63:
=== Unutrašnje uređenje partikularnih crkava ===
U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se
Dok je [[prazna stolica|stolica prazna]] biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
Redak 69:
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati [[pomoćni biskup|pomoćne biskupe]] ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup (nema dijecezanskog upravitelja), dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i [[biskupijski vikar|biskupijske vikare]]
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
| |||