Ramiz Dreković: razlika između inačica

Rođen je u jugozapadnoj Srbiji, u [[Sandžak]]u, u Vesenićima u općini Tutinu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Završivši srednju školu upisao je vojnu akademiju KoV JNA, smjer oklopne postrojbe.<ref name="Felić">(boš.) Bejdo Felić, ''Peti korpus (1992. – 1995.), Sarajevo: Ljiljan, 2002., str. 50, {{ISBN|9958-22-098-9}}, COBISS/BiH-ID 11295750</ref> Vojno školovanje završio je u Banjoj Luci 1980. godine. U JNA je prvo službovao u Bjelovaru,<ref name="kamenjar"/> hrvatskom gradu strateški važnom zbog ključnih vojarna, velikih zaliha oružja i strjeljivastreljiva. U gradu je bila stacionirana elitna [[265. motorizirana oklopna brigada JNA]] sas desecima [[tenk]]ova, oklopnjaka, [[VBR]]-ova, [[top]]ova i dr.<ref name="Ivanković">Davor Ivanković: [https://www.vecernji.hr/vijesti/ratni-zlocin-bjelovar-tuzi-oficire-jna-810009 ''Ratni zločin: Bjelovar tuži oficire JNA''], Večernji list, 14. rujna 2005. Pristupljeno 3. veljače 2018.</ref> U JNA je bio zapovjednik oklopnog bataljuna u činu kapetana I. klase.<ref name="Felić"/> Inicijalnu fazu [[balvan-revolucija|velikosrpske pobune]] i potom [[Domovinski rat|velikosrpske agresije]] na Hrvatsku bio je u JNA. U JNA bio i tijekom Rujanskog rata i jednog dijela [[bitka za vojarne|bitke za vojnarne]], uključujući i [[Bitka za Bjelovar 1991.|bitke za Bjelovar]].<ref name="kamenjar"/> JNA se planirala iz [[Bjelovar]]a spojiti sa snagama iz Virovitice i Okučana i tako presjeći Hrvatsku na tom dijelu. Hrvatske snage blokirale su vojarne i pregovarali o predaji. Iz vojarna se izvuklo pregovorima i pomaganjem u bijegu nesrpskim ročnicima i oficirima JNA.<ref name="Ivanković"/> Samoinicijativno je napustio JNA neznanog dana tijekom rujna 1991. godine. Nosio je čin kapetana I. klase.<ref name="kamenjar"/> Nije poznato kako je napustio, jer sličnih "spontanih" i "uspješnih" napuštanja JNA u Hrvatskoj od strane sandžačkog lobija bila je nerijetka pojava, da bi se potom te osobe iskazale u [[Bošnjačko-hrvatski sukob|ratu protiv Hrvata]].

Napustio je Hrvatsku i otišao u BiH. Iz Bjelovara otišao je u Bosansku Krupu odakle mu je supruga. Tu se stavio na raspolaganje [[Patriotska liga|Patriotskoj ligi]]. Iz Lige je otišao u MUP Bišća gdje je radio na vojnim pitanjima.<ref name="Felić"/> U Centru službi sigurnosti Bihać bio je inspektor za obrambene pripreme. Do širenja borbi na bihaćko područje organizirao je otpor. Od početka 1992. je zapovjednik općinskog stožera [[TO BiH]] (OpŠTO). Dužnost je obnašao do konca kolovoza 1992., kad je prešao na položaj zapovjednika novostvorene operativne skupine - Unsko sanske operativne skupine (USOG). Već 14. listopada 1992. stigla je zapovijed iz stožera vrhovnog zapovjedništva (Štab Vrhovne komande) OS BiH kojom je postavljen na mjesto zapovjednika [[Peti korpus Armije RBiH]].<ref name="kamenjar"/> 5. korpus formiran je 21. listopada i bio je imenovan Hajrudin Osmanagić, koji nije stigao ni primiti tu dužnost nego je odluka povučena i postavljen je Dreković.<ref name="Felić"/>

Bošnjačko vodstvo koje je prisvojilo ulogu Predsjedništva BiH promaknulo je Drekovića 14. prosinca 1993. godine u čin [[brigadni general|brigadnog generala]]. Mjesec dana poslije (14. siječnja 1994.) isto tijelo ga je prebacilo na čelo Četvrtog korpusa ARBiH,<ref name="kamenjar"/> čija zona odgovornosti pokrivala je općine [[Mostar]], [[Konjic]], [[Jablanica]], [[Nevesinje]], [[Stolac]] i Čapljina, u vrijeme dok je još trajao sukob s Hrvatima na tim prostorima države BiH, a logori za Hrvate na području odgovornosti tog korpusa još su bili operabilni ([[Logor Športska dvorana na Musali u Konjicu|Konjicu]], [[Logor Muzej u Jablanici|Jablanici]] i drugi). [[Washingtonski sporazum]] potpisan je tek [[18. ožujka]] [[1994.]]. Poslije dužnosti zapovjednika Četvrtog korpusa bio je načelnik Uprave za politička pitanja glavnog stožera (Generalštaba) Armije BiH.<ref name="kamenjar"/> Ipak, Drekovića se ne spominje među zločincima nad Hrvatima u ''Zločin s pečatom''.<ref name="Zločin s pečatom">[https://web.archive.org/web/20150428092607/http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/odgovorni.htm HIC] Ivica Mlivončić: ''Osobe odgovorne za ratne zločine'' (pristupljeno 11. travnja 2019.)</ref>