Ustava: razlika između inačica

'''Ustava''' je vodna građevina, kojom se uz pomoć zapornica omogućava kontrolirano propuštanje [[voda|vode]] na [[kanal]]ima, [[Rijeka (vodotok)|rijekama]], [[brana]]ma i [[Rudnik|rudnicima]]. [[Zapornica]] se može otvarati i zatvarati na ustavi ručno, s pužnim prijenosnikom ili sa [[Zupčanik|zupčanikomzupčanik]]om i zubnom letvom, ali se može i [[Hidraulika|hidraulički]]. <ref> "Hidrotehničke melioracije", Građevinski fakultet Osijek, 2011.</ref> <ref> [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=101646] "Specifičnosti tehnoloških procesa u riječnom prometu", Neven Grubišić; Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2011.</ref>

Pločaste zapornice se postavljaju u utore, tako da mogu kliziti i kotrljati se. Vododrživost u utorima se osigurava [[Guma|gumenim]] brtvama. Koriste se za otvore površine do 50 m². Prosječna visina zapornice je 4 do 5 m. Nedostatak pločastih zapornica je da je potrebna dvostruka visina za podizanje zapornice, kao i za smještaj uređaja za podizanje. Na donjem bridu zapornice treba osigurati stabilan položaj mlaza. <ref> [http://www.gfos.hr/portal/images/stories/studij/sveucilisni-diplomski/hidrotehnicke-gradjevine/1-pojmovi-podjele-i-gradjevine-plovnih-puteva.pdf] "Građevine plovnih puteva", Građevinski fakultet Osijek; gfos.hr, 2011.</ref>

Segmentne ili radijalne zapornice se kreću oko vodoravne [[osovina|osovine]], a uspor vrše pomoću kružno ili cilindrično zakrivljenih čeličnih ploča, sas potrebnim ukrućenjima. Tijelo segmentnih zapornica naliježe na dvije poluge, koje preko okretnog zgloba prenose sile na oslonce. Kako je segmentna zapornica kružnog oblika, [[hidrostatički tlak]] prolazi kroz točku okretanja, čime se izbjegava okretni [[moment sile]] pri podizanju zapornice. Zatvaraju površine do 560 m². Raspon može biti od 15 do 40 m, a visina od 12 do 18 m. Najveća segmentna zapornice je izvedena sas dužinom 56 m i visinom 22,5 m. Na bokovima se nalaze limovi koji omogućuju klizanje zapornice. Brtvljenje se izvodi na bokovima i na dnu korištenjem gumenih traka (klize obično po [[Nehrđajući čelik|nehrđajućem čeliku]]).

Sektorske zapornice su dio [[Krug|kružnog]] cilindra koji se kreće oko pokretne osovine pričvršćene za donji, masivni dio ustave, u koji se mogu u spuštenom položaju potpuno upustiti. Pogon im je obično hidraulički, a prostor za upuštanje vezan je za donju i gornju vodu. Zapornica je slabo napregnuta sa savijanjem i uvijanjem, te u uzdužnom dijelu ne mora preuzimati velike sile od [[tlak]]a vode i vlastite [[Težina|težine]], jer se [[hidrostatički tlak]] prenosi direktno na masivnu podlogu. Vratilo joj može biti smješteno sas uzvodne ili nizvodne strane. Pogodniji je nizvodni položaj, jer je lakša kontrola i održavanje. Nisu pogodne na ustavama gdje voda pronosi mnogo nanosa, a ni za velike visine uspora. U dužini su gotovo neograničene, jer se oslanjaju na cijeloj dužini protočnog polja.

Igličaste zapornice mogu biti izrađene od drveta, metalnih [[cijev]]i ili ploča, položenih jedna uz drugu, u okomitom položaju. U pragu se obično ulažu u posebne utore, a na površini vode se oslanjaju na posebnu čeličnu konstrukciju. Zbog [[uzgon]]a teško se može rukovati drvenim zapornicama debljine veće od 10 centimetara i dužine 5 metara. Metalne cijevi su obično zatvorene na dnu, da bi se iskoristio uzgon, čime se smanjuje težina pri dizanju i spuštanju. Proračunavaju se kao grede na dva ležaja. Zbog slabog brtvljenja mora se sas uzvodne strane sipati piljevina ili troska. To takve ustave čini nepodesnima, pa se danas upotrebljavaju isključivo još kao pomoćne ustave.