Inačica od 13. listopada 2021. u 21:12 uredi Silverije (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji 8.076 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Posljednja izmjena od 19. prosinca 2021. u 02:16 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 207.190 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1]
Redak 1: '''Eduardo Paolozzi''' (Leith pokraj [[Edinburg]]a u [[Škotska\|Škotskoj]], [[7. ožujka]] [[1924.]] -– [[London]], [[22. travnja]] [[2005.]]) bio je [[UK\|britanski]] [[slikar]] i [[kipar]], utemeljitelj [[pop art]]a. == Životopis == Redak 7: Paolozzi je rođen u obitelji talijanskih doseljenika u Škotsku. Likovnu naobrazbu je stekao na londonskom sveučilištu, nakon čega odlazi u [[Pariz]], gdje boravi od 1947. do 1949. Pariz je u to doba još uvijek bio veliko likovno središte, pa Paolozzi tu upoznaje najznačajnije umjetnike onog vremena: Talijana Alberta Giacomettija, Rumunje Tristana Tzaru i Constantina Brancusija, te Francuze [[Georges Braque\|Georgesa Braquea]] i Jeana Arpa. No ono što se za njegovu ulogu pionira pop arta pokazalo još važnijim, Paolozziju dolaze pod ruku brojne američke ilustrirane [[novine]] i časopisi prepuni slika potrošačkog društva u procvatu, koje su ga, s obzirom na to da je poratna Britanija trpjela recesiju, nestašice i racionalizacije uzrokovane ratnim razaranjima, nadasve fascinirale. Kao osoba oduševljena gotovo svime što vidi, Paolozzi je počeo izrezivati najzanimljivije i najatraktivnije ilustracije iz tih tiskovina, te ih u duhu tehnike [[kolaž]]a lijepiti u svoju bilježnicu, koja mu je trebala služiti kao svojevrsna referentna baza. Njezine su stranice tako postale prvim ostvarenjima pop arta, koja su međutim, spletom okolnosti, široj likovnoj javnosti dugo ostala slabo poznata. Redak 15: Radi se o svojevrsnom Paolozzijevu proročanstvu, jer će stilski pravac kojeg je on utemeljio dobiti naziv pop art tek desetak godina kasnije (prema nekim svjedočenjima ime mu je dao britanski kritičar Lawrence Alloway). Djelo karakterizira za mnoga klasična ostvarenja pop arta karakteristična kombinacija (pre)naglašene seksualnosti (crtež žene u crvenoj haljini i crnim čarapama na naslovnici časopisa Intimace Confessions), nasilja (bombarder) i omiljenog proizvoda potrošačkog društva (boca Coca – Cole). Na proljeće 1952. Paolozzi je na sastanku Neovisne grupe, likovne skupine kojoj je bio osnivačem, a kojoj su pripadali i [[Richard Hamilton (likovni umjetnik)]], Lawrence Alloway, Reyner Banham i dr. ovaj, zajedno sas drugim kolažima iz svoje bilježnice prikazao na epidijaskopu. Usprkos toj činjenici, sve donedavno je prvim radom pop arta obično bio smatran desetljeće kasniji kolaž Richarda Hamiltona Just What Is It That Makes Today`s Homes So Different, So Appeling?, koji je bio reproduciran na plakatu glasovite izložbe Neovisne grupe This is Tomorrow održane 1956. u Whitechapel Art Gallery u [[London]]u. Paozozzijevi zreli radovi se odlikuju pročišćenim grafičkim izrazom, koji uz pop artističke, sadrži i brojne nadrealističke elemente. Dobar primjer za to je [[grafika]] [[Ludwig Wittgenstein\|Wittgenstein]] in [[New York]] iz [[1965.]] Tema nije odabrana slučajno: već je ranije [[Jasper Johns]] u Wittgensteinovim spisima našao potporu za vlastit stav da umjetničko djelo treba osloboditi imperativa da nešto mora govoriti i dozvoliti mu da naprosto – bude.

Eduardo Paolozzi: razlika između inačica