Ivan Zajc: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Skladatelj
[[Slika:Ivan_Zajc12.jpg|thumb|'''Ivan Dragutin plemeniti Stjepan Zajc''']]
|ime=Ivan Zajc
'''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832]]. - [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914]].), hrvatski skladatelj i dirigent
|opis_slike=
|puno_ime=Ivan Dragutin Stjepan Zajc
|slika=Ivan_Zajc12.jpg
|datum_rođenja=[[3. kolovoza]] [[1832]].
|mjesto_rođenja={{ZD|H|HRV}} [[Rijeka]], [[Hrvatska]]
|datum_smrti=[[16. prosinca]] [[1914]].
|mjesto_smrti={{ZD|H|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|djela=''[[Mislav]]''<br>''[[Ban Legent]]''<br>''[[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinski]]''<br>''[[Dolazak Hrvata]]''
|period=[[Hrvatski narodni preporod|Ilirizam]]
|utjecaj=[[Ljudevit Gaj]]
|suradnici=[[Vatroslav Lisinski]]<br>[[Ljudevit Gaj]]
|nagrade=
|}}
'''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832]]. - [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914]].), hrvatski skladatelj i dirigent.
 
== Životopis ==
[[Slika:Ivan Zajc.jpg|thumb|left|Mladi Zajc]]
 
Zajcov otac - Johann Zajitz doselio se u [[Rijeka|Rijeku]] kao vojni kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda. Ta je pukovnija od 1821. boravila u [[Bratislava|Bratislavi]], godine 1830. došla je u Rijeku, a 1835. premještena je u [[Zadar]]. U vrijeme njezina boravka u Bratislavi Johann Zajitz stupa u tu pukovniju (1829.). Otac Johanna Zajca - Ivan Nepomuk Zaytz od Zagicza rođen je 1800. u Domašinu (Češka), te se 23. kolovoza 1829. vjenčao u Bratislavi s Annom Bodensteiner (njen otac Franz Bodensteiner bio je trgovac), rođenom 1805. u Bratislavi. Doselivši se s pukovnijom u Rijeku Johann Zajc ovdje je razvio znatnu glazbenu djelatnost u okviru glazbenog društva, škole u sklopu društva i u kazalištu. U listopadu 1834. pukovnija Majer posebnom notom upućenom ravnateljstvu kazališta dozvoljava Johannu Zajcu dirigiranje u riječkom kazalištu. Godine 1835. pukovnija je premještena u Zadar, no izgleda da je Zajc veoma zavolio Rijeku te se 1836. nakon smrti svog prvog učitelja Wenzela natječe za to mjesto. Između osam natjecatelja izabran je Johann Zajc koji je će ovdje ostati do svoje smrti [[1854]]. godine.
 
Line 17 ⟶ 31:
 
Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 - 11 h i od 15 - 18 h, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 h, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina - stolno koje je pio s kiselom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do 1 sat u noći, tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnoj restauraciji, obično u društvu s braćom Eisenhuth, J. Freudenreichom i A. Schwarzom. Njegovi prijatelji bili su: [[J. J. Strossmayer]], I. Dežman, F. Marković, [[A. Šenoa]], I. Zahar, L. Mrazović, I. Kostrenčić i J. E. Tomić. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve upale pluća prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo šnofao iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru Mlin, ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobija. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv, svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor, savjesno je proučavao i uvježbavao, a na probe je uvijek dolazio na vrijeme. Ako je morao što pokuditi činio je to mirno i prijateljski. Njegovo dirigiranje bilo je mirno i dostojno bez ikakvih velikih teatralnih kretnji. Mnogo je pazio na svoju vanjštinu, te je uvijek bio dotjeran. Bio je veoma pobožan. Nije bio odviše rječit, više je slušao nego govorio. U društvu je bio dobroćudan, zabavan i ugodan, a kao učitelj strog i pedantan.
ćČčĆćĐ𩹮ž
 
== Stvaralaštvo ==
 
Zajc je komponirao s poslovičnom lakoćom i za sobom ostavio opus od oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera (Mislav, Ban Legent), 26 opereta, scensku muziku (za Dubravku Ivana Gundulića), oratorij Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna jasna, Putnik), 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce moje; Moja lađa; Vir; Lastavicom; Domovini i ljubavi; Djevojka i ruža).
ČčĆćĐ𩹮ž
 
== Knige o Ivanu Zajcu ==