Hotel Bulić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m popravak godina |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
'''Kazalište Hotel Bulić''' je umjetnička organizacija koju je osnovala [[Senka Bulić]] [[2001.]] godine s ciljem da si ''osigura slobodu umjetničkog stvaranja koje nije ovisno o trenutačno popularnim trendovima, konvencijama ili reciklažom onoga što je već doživjelo uspjeh, već baš suprotno nalazi svoj interes u zapostavljenim djelima moderne i suvremene umjetnosti''.<ref>Desire 2013</ref>
2014. predstava Dream of life osvaja Nagradu publike kao predstava
Redak 20:
Izvođači također s vremena na vrijeme, osim što kroz predstavu mijenjaju uloge, uskaču i u ulogu gledatelja, promatrajući zajedno s ostatkom publike što radi onaj drugi, te kako svjedoče odvijanju radnje, koja se pripovijeda u osnovnim crtama fabule.''<ref>Teatar.hr</ref>
Obitelj Glass, u ovom slućaju Ma i Al, izvode [[Senka Bulić]] i [[Marko Marko Mandić]] u formi tri monologa, izvučena iz [[Jerome David Salinger|Salingerove]] novele, te [[Bernard-Marie Koltès|Koltesova]] komada. Teme kojima se predstava bavi sežu od smrti djeteta, raspada porodice, američke demokracije, rata u Vijetnamu, odnosa klasičnog i suvremenog teatra, umjetnosti i ratovanja, pa do nemogućnosti komunikacije između djece i roditelja. One ujedno organiziraju logiku scenske montaže.
Predstava je nastala u režiji [[Ivica Buljan|Ivice Buljana]], izvedbi [[Senka Bulić|Senke Bulić]] i [[Marko Mandić|Marka Mandića]] te u suradnji
====Rozamunda (2011)====
Predstava je nastala na temelju predloška [[Elfriede Jelinek]] koji je nastao kao prerada, odnosno odgovor na slabo poznatu dramu Rosamunde, [[Furstin von Zypern]] autorice iz doba romantizma [[Helmine von Chezy]], za koju je scensku glazbu napisao [[Franz Schubert]]. [[Elfriede Jelinek|Jelinek]] je Rozamundi namijenila ulogu neuspjele spisateljice koja je prisiljena priznati da je status žene nespojiv
Predstavu je režirala [[Senka Bulić]], a izvodili su je [[Marinko Leš]] i [[Tihana Ćulafić]].
Redak 30:
====Rekvijem za organe – pokora (2012)====
Predstava je nastavak istraživanja [[Antonin Artaud|Artaudove]] ovstavštine koje je započeto u Rekvijemu gdje [[Senka Bulić]], [[Damir Martinović Mrle]] i [[Ivana Jozić]] na osnovu [[Antonin Artaud|Artaudovih]] tekstova nastoje istražiti i pokazati pojam suvremene tragedije u kazalištu. Izvedbenu strategiju preuzimaju od samog [[Antonin Artaud|Artauda]] i njegovih zvučnih i radiofonskih eksperimenata. Koristeći kompjutersku tehnologiju autori su snimili zvukove unutrašnjih organa samih izvođača koji su u predstavi ozvučeni posebnim mikrofonima te tako vlastitim tijelima stvaraju zvuk. Kako su istaknuli sami autori, u ovoj su se predstavi vodili ''načelima [[Antonin Artaud|Artaudovog]] nepredstavljivog čina. Nepredstravljivo u Artaudovoj ideji teatra pokazuje ono što gledatelji činom promatranja ne mogu vidjeli ali naslućuju s tisuću drugih čula''.<ref>Teatar.hr</ref>
Autorice predstave su [[Ivana Jozić]] i [[Senka Bulić]], koje su ujedno, zajedno
====Dream of Life (2014)====
Predstava je nastala inspirirana istoimenim biografskim filmom [[Steven Sebring|Stevena Sebringa]] o [[Patti Smith]]. Predložak za predstave napisale su [[Jelena Svilar]] i [[Morana Foretić]]. Predstava prati rast kreacije iz duha vremena u smislu odnosa Umjetnik-Društvo.
Predstava je nastala u koprodukciji
| |||