Postdaytonska Bosna i Hercegovina: razlika između inačica

Nakon [[Tito]]ve smrti političke oprjeke među bosanskohercegovačkim narodima se produbljuju. S [[Raspad SFRJ|raspadom Jugoslavije]], prevlast u BiH ostvaruju nacionalne stranke: na prvim slobodnim izborima potkraj 1990. Muslimani, tj. [[Bošnjaci]], uglavnom se priklanjaju [[SDA|Stranci demokratske akcije]] (SDA), [[Hrvati u BiH|Hrvati]] [[HDZ BiH|Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH]] (HDZ BiH), a [[Srbi]] [[SDS|Srpskoj demokratskoj stranci]] (SDS). Te stranke prevladavaju u Skupštini BiH i u [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|državnom predsjedništvu]], kojem predsjeda postaje [[Alija Izetbegović]] (lider SDA). Bošnjačkim i hrvatskim nastojanjima za državnom samostalnošću BiH (''Memorandum o suverenitetu'', 12. listopada 1991.) protivilo s vodstvo SDS-a ([[Radovan Karadžić]] i dr.), koje je tijekom 1991. poticalo stvaranje [[Srpska autonomna oblast|Srpskih autonomnih oblasti]] unutar [[BiH]]. Vodstvo SDS-a bojkotiralo je rad državnih tijela, te je (21. prosinca 1991.) proglasilo Srpsku Republiku BiH (od 12. kolovoza 1992. [[Republika Srpska]]). Uz podršku Hrvatske, vojno-politički se organizirala hrvatska strana u BiH (predvođena [[Mate Boban|Matom Bobanom]] i dr.), proglašenjem [[Herceg-Bosna|Hrvatske zajednice Herceg-Bosne]] (18. studenog 1991.; od 28. kolovoza 1993. [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]]). Na međunarodno priznanje BiH (7. travnja 1992.) srpska strana [[Rat u BiH|odgovorila je ratom]] (uz pomoć Srbije i Crne Gore) i do kraja 1992. zauzima oko 70% državnog teritorija (proganjajući muslimansko i hrvatsko stanovništvo). Srpskim snagama suprostavlja se [[Hrvatsko vijeće obrane]] (HVO; osnovano 8. travnja 1992.), a potom i uglavnom bošnjačka [[Armija BiH]] (osnovana 4. srpnja 1992). Uslijedilo je [[Mirovni planovi za Bosnu i Hercegovinu|više bezuspješnih međunarodnih inicijativa]] za okončanjem rata, a 1993.–94 – 94. trajao je i [[hrvatsko-bošnjački sukob]]. Prestaje s posredovanjem SAD-a i uspostavljanjem hrvatsko-bošnjačke suradnje, koja je 1995. rezultirala vojnim uspjesima i okončanjem rata ([[Daytonski sporazum]]). Potom su unutar BiH stvorena dva entiteta: [[Federacija BiH]] (51% teritorija) i [[Republika Srpska]] (49% teritorija) te je uveden međunarodni politički ([[OESS]], [[UN]] i dr.) i sigurnosni ([[NATO]]) nadzor radi održanja mira. Procjenjuje se da je tijekom rata u BiH (1992.–95 – 95.) bilo više od 100 000 poginulih i oko 2,7 milijuna prognanih i pogođenih ratnim nasiljem.<ref>Hrvatski obiteljski leksikon - [http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4311 Bosna i Hercegovina]</ref>

[[UN|Međunarodna zajednica]] dugo je i neuspješno pokušavala posredovati oko [[Rat u BiH|zaustavljanja rata]], nastojeći pronaći prihvatljiv model preuređenja [[BiH]]. Prvi pokušaj bio je tzv. '''[[Carrington-Cutileirov plan|Cutilierov plan kantonizacije]]''' u ožujku 1992. U siječnju 1993. predložen je '''[[Vance-Owenov plan|Vance-Owenov plan kantonizacije]]''' (10 provincija), koji je [[Bošnjačko-hrvatski sukob|produbio suprotnosti]] između [[Hrvati u BiH|Hrvata]] i [[Bošnjaci|Bošnjaka]]. '''[[Owen - Stoltenbergov plan|Owen-Stoltenbergov plan]]''' iz kolovoza 1993. uvelike se udaljio od načela cjelovitosti prijedlogom o labavoj tročlanoj Uniji BiH, po kojem bi [[Srbi]] zadržali najveći dio okupiranog teritorija. Plan Kontaktne skupine (lipanj 1994.) bio je tek ublažena varijanta prethodnog plana za podjelu BiH. Osnovni nedostatak svih planova bio je izostanak preventivnih i provedbenih mjera, a to je pogodovalo Srbima. Diplomatsko posredništvo pratila je i mirovna operacija UN-a, koja se nadovezala na razmještaj mirovnih snaga u Hrvatskoj ([[UNPROFOR]]). Mirovne snage u BiH imale su samo humanitarni mandat (dostava pomoći) i nisu mogle osigurati provedbu diplomatskih planova. Postupno su rasle i razlike u gledištima velikih sila, pa su izbili na vidjelo parcijalni interesi, a sve je to posve umanjilo vjerodostojnost i blokiralo učinkovitost diplomatskog posredovanja. [[Bošnjačko-hrvatski sukob]] je zaustavljen tek posredovanjem SAD-a i sklapanjem '''[[Washingtonski sporazum|Washingtonskih sporazuma]]''' (18. ožujka 1994.). Obnovljena je suradnja, uspostavljena federacija Hrvata i Bošnjaka, a predviđena je njezina konfederacija s Hrvatskom. U [[Mostar]]u je uvedena privremena uprava [[EU]]. Potpunu nemoć međunarodna je zajednica iskazala u srpnju 1995. kada su Srbi nekažnjeno zauzeli [[Genocid u Srebrenici|»zaštićene zone UN-a« Srebrenicu i Žepu]]. Pokrenuli su i ofenzivu na zaštićeno bihaćko područje, ali ih je zaustavio [[HV]] [[Operacija Oluja|operacijom »Olujom«]]. Zajednički [[Rat_u_Bosni_i_Hercegovini#Velike_hrvatske_pobjede|hrvatsko-bošnjački vojni uspjesi]] tijekom jeseni 1995. omogućili su i zamah pregovaračkog procesa. Temeljni sporazum kojim je završen rat i definiran državnopravni okvir BiH postignut je tijekom pregovora koji su se 1.–21 – 21. studenog 1995. održali u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson kraj [[Dayton]]a u [[Ohio|Ohiju]]. Tzv. '''[[Daytonski sporazum]]''', službeno potpisan 14. prosinca 1995. u [[Pariz]]u, obuhvaća ''Opći okvirni sporazum za mir u BiH'' i 12 dodataka koji se odnose na pojedina pitanja. BiH je uređena kao država sastavljena od dvaju entiteta: [[Federacija BiH]] (51% teritorija) i [[Republika Srpska]] (49%). [[Distrikt Brčko|Grad Brčko]], prvotno ostavljen za arbitražu, odlukom je međunarodne arbitraže 1999. dobio status neutralnoga distrikta pod središnjom vlašću. Provedbu vojnoga dijela Daytonskoga sporazuma osigurale su međunarodne ''Provedbene snage'' ([[IFOR]], od 1997. Stabilizacijske snage ili [[SFOR]]) pod zapovjedništvom NATO-a. Provedbu civilnoga dijela sporazuma preuzelo je više organizacija ([[OESS]], [[UN]], [[UNHCR]]), a najveće je ovlasti dobio [[OHR|visoki predstavnik]] (do 30. svibnja 1997. [[Carl Bildt]], potom [[Carlos Westendorp]]).<ref name="HELZMK">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8918#poglavlje50755 Bosna i Hercegovina#Povijest]</ref>

Posljedice rata katastrofalne su, gospodarski sustav potpuno je razoren, a demografska slika poremećena, premda precizni podatci iz razumljivih razloga nisu potpuno sagledivi. Procjenjuje se da je broj poginulih veći od 100 000. Prema procjeni [[UNHCR]]-a, 1995. oko 2 700 000 stanovnika bilo je prognano, izravno ugroženo ratnim operacijama ili pogođeno drugim oblicima nasilja. U skladu s Daytonskim sporazumom, održani su parlamentarni i predsjednički izbori u rujnu 1996. i rujnu 1998. te općinski izbori u rujnu 1997., a na njima su kandidati nacionalnih stranaka uglavnom dobivali većinu glasova unatoč nastojanjima međunarodnih posrednika da nametnu druge kandidate. U prvo poratno [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Predsjedništvo BiH]] 1996. bili su izabrani [[Alija Izetbegović]], [[Krešimir Zubak]] i [[Momčilo Krajišnik]]. Reintegracija zemlje, u ratu ''de facto'' podijeljene, i njezina obnova odvijaju se sporo i otežano zbog međusobnog nepovjerenja i neprevladanih posljedica rata. Međunarodne snage pod zapovjedništvom [[NATO]]-a u prosincu 2004. zamijenile su snage Europske unije i partnerskih zemalja (''European Force'' – [[EUFOR]]); broj pripadnika EUFOR-a postupno je smanjen s približno 7000 (2004.) na približno 600 (2014.). Na općim izborima održanima početkom 2000-ih (2002., 2006., 2010., 2014.) uz utjecajne nacionalne stranke osnažene su i one socijaldemokratske, napose u Federaciji BiH. Nastojanja HDZ-a BiH za uvođenjem [[Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini|Samouprave na područjima većinski naseljenim Hrvatima]] bila su 2001. spriječena smjenom [[Ante Jelavić|Ante Jelavića]]a, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U Republici Srpskoj (RS) nastavljeno je političko suprotstavljanje jačanju državnosti BiH ([[Milorad Dodik]] premijer je RS 1998.–2001 – 2001. i 2006.–10 – 10., te predsjednik od 2010.). Veći socijalni prosvjedi uzrokovani teškim ekonomskim i društvenim prilikama održani su u veljači 2014. u više gradova Federacije BiH (u manjoj mjeri i u Republici Srpskoj). Nakon izbora u studenome 2014. ustanovljeno je novo Predsjedništvo BiH, članovi kojega su [[Dragan Čović]], [[Mladen Ivanić]] i [[Bakir Izetbegović]]. Nakon novih općih izbora u listopadu 2018. članovi Predsjedništva BiH (od studenoga 2018.) postali su [[Željko Komšić]], [[Milorad Dodik]] i [[Šefik Džaferović]].<ref name="HELZMK"/>