Broj spašenih izvora: 0; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5
m implementirana poveznica iz uklonjene izmjene |
Broj spašenih izvora: 0; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5 |
||
Redak 6:
Prema nekim povjesničarima, prvi anagramist bio je matematičar i filozof [[Pitagora]] (570. - 495. pr.Kr.). Kako nema njegovih sačuvanih anagrama, smatra se da je prvi enigmatist [[Likofron]], pjesnik i filozof iz 3. stoljeća pr.Kr. Likofron, koji je radio u [[Aleksandrijska knjižnica|aleksandrijskoj knjižnici]], svoje prve anagrame posvetio je kralju [[Ptolemej II. Filadelf|Ptolemeju II.]] i kraljici Arsinoji.<ref name="lzmk" />
Anagramiranje je postalo naročito popularno u [[srednji vijek|srednjem vijeku]], kada su mnogi vladari i plemići tražili da se od slova njihovih imena premetanjem sastavi prihvatljiv i pohvalan izraz, tvrdnja ili rečenica, ili podrugljiv od imena njihovih neprijatelja. Mnogi su ga književnici koristili kao svoje [[pseudonim]]e, na primjer ''[[François Rabelais]] - Alcofribas Nasier''<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/natuknica.aspx?ID=55919 François Rabelais, ''proleksis.lzmk.hr'']{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}</ref>, ''[[Arrigo Boito]] - Tobia Gorrio'', a ''[[Vladimir Nabokov]]'' je od anagrama svog imena stvorio lik ''Vivian Darkbloom''.
Anagrami su bili u službenoj upotrebi kao jedna od [[kriptografija|kriptografskih]] metoda, kao podesno sredstvo za [[šifra|šifriranje]], odnosno tajnu prepisku. Pronalaskom drugih, boljih metoda šifriranja, anagrami su se prestali koristiti u ovoj oblasti. Status enigmatske zagonetke anagram je stekao na prelasku iz 18. u 19. stoljeće, kada je postao popularno sredstvo razonode.
| |||