Prijenosni omjer: razlika između inačica

Ako je prijenosni omjer prijenosnika manji od 1 (R ˂ 1), onda se kod tog prijenosnika [[kutna brzina]] povećava na izlazu, pa se takvi prijenosnici nazivaju [[multiplikator]]i. Nedostatak multiplikatora je da mu se moment sile na izlazu smanjuje.<ref>[http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/nas/Elementistrojeva2/Download/Zupcanici.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120611202832/http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/nas/Elementistrojeva2/Download/Zupcanici.pdf |date=11. lipnja 2012. }} "Elementi strojeva II", Tehnički fakultet, Sveučilište u Rijeci, 2011.</ref>

Kod [[Remenski prijenos|remenskog]] i [[Tarni prijenos|tarnog prijenosa]] podjelimo [[promjer]] pogonske remenice sas promjerom gonjene remenice.

U ranijim mjenjačima, gotovo da je bilo nemoguće mijenjati stupnjeve prijenosa bez škripe i struganja. Ponekad je trebalo brzo potisnuti ručicu mjenjača u novi položaj da bi se druga dva zupčanika mogla zahvatiti. Takvo mijenjanje je bilo bučno i uvijek popraćeno trzajima. Važno je da se pri uključivanju kandžaste spojke oba ozubljena vijenca okreću što ujednačenijom [[brzina|brzinom]], da bi se mogla zahvatiti bez [[trenje|trenja]]. Ranije je uključivanjem višega stupnja prijenosa vozač morao praviti stanku u praznom hodu, da se pogonski dio uslijedzbog trenja i otpora [[ulja]] uspori i prilagodi brzinu pogonjenom dijelu. Još je teže bilo pri mijenjanju naniže: vozač je morao za vrijeme stanke u praznom hodu otpustiti spojku i dodati takozvani međugas, da bi povećao broj okreta motora i time okrete pogonskog elementa; zatim je ponovno morao pritisnuti spojku i uključiti stupanj prijenosa.