Publikacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Sintaksa – Parametar u navodnike.
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 5:
== Publikacije ==
 
Publikacija (lat. publicatio) je zaokružena, tj. [[cjelovito strukturirana forma]] javne [[komunikacija|komunikacije]] i jedna od najzahtjevnijih disciplina klasične [[publicistika|publicistike]].<br>
Publikacije su grafičkim postupkom umnoženi [[dokument]]i distribuirani za [[javnost]].
Dokument predstavlja svaki materijalni [[medij]] kojim se prenose poruke, [[Informacija| informacije]] i [[podatak|podatci]]. Dokument je zapisana informacija prema kojoj se postupa kao prema jedinici u informacijskom-dokumentacijskom procesu; dok informacijsku-dokumentacijsku jedinicu tvori medij, podatci na tom mediju i značenje koje se pripisuje podatcima. Pojedina publikacija može biti kompleksna, heterogena, hibridna i može sadržavati informacije, dokumente koje spadaju u različite (pod)vrste. Publicistička znanja su osnovne vještine [[Informacijski_stru%C4%8Dnjak|informacijskih stručnjaka]]. [[Publicistički proces]] nalazi se iza svake uspješne [[marketing|marketinške]] akcije, medijskog nastupa ili internetskog projekta. Bez obzira na to rabi li se kao atraktivna brošura, običan letak ili internetska stranica, oblikovani sadržaj će prenijeti snažnu poruku sadašnjim i budućim konzumentima informacija. Profesionalno publicirati znači predočiti ciljani sadržaj ciljanoj populaciji. Publikacija može biti u formi [[katalog]]a, profila poduzeća, web stranice, CD, DVD magazina, godišnjaka ili godišnjeg izvještaja.
Redak 15:
# publikacije prema sadržaju
# publikacije prema vremenu
# publikacije publikacije prema obliku
 
 
Publikacije prema sadržaju mogu biti:<br>
# Primarne publikacije su publikacije koje sadrže neposredne rezultate znanstveno-istraživačkog rada, tj. nova [[znanje|znanja]] ili nove interpretacije poznatih [[ideja]] i [[činjenica]]. Nadalje obuhvaćanju umjetnička (literalna, muzička, likovna, itd.) djela te izvorne informacije iz svih sfera događanja u univerzumu. Obuhvaćaju dokumente u obliku kako ih je priredio sam autor, tj. originator informacije. Primarne publikacije možemo nazvati i izvornim publikacijama što proizlazi iz [[Definicija|definicije]], one su pravi izvori informacija. One donose najažurnije informacije o danom predmetu, ulaze najdublje u pojedinu problematiku, te pružaju osnovu za prijenos novostvorenog znanja, ideja, umjetničkih doživljaja, novih događanja (vijesti) neposredno korisnicima. Koriste specifičnu terminologiju (stručni žargon). Međutim, mogu sadržavati netočne, krivo mjerene, krivo interpretirane rezultate i krive zaključke. Iako u znanosti obično prolaze recenzentski postupak, to ne znači da su svi sadržani podatci u njima i evaluirani. Tu spadaju znanstvena i stručna djela (tehnički izvještaji, referati, disertacije, magistarski radovi, razni članci, neke vrste dnevnika...), zatim literaturna djela, fotografije, muzička djela, muzejski predmeti, autobiografije, govori, intervjui, pisma, službene statistike, službeni dokumenti, izvorne vijesti i dr.
# Sekundarne publikacije pružaju sažeti sadržajni opis i preglede, te skraćene prikaze radova objavljenih u primarnim publikacijama. Tu spadaju referativni [[časopis]]i, specijalizirane [[Bibliografija|bibliografije]], [[enciklopedija|enciklopedije]], kartoteka, pregledi, razne vrste kompilacija i rekapitulacija te bibliografski registri.
# Tercijarne publikacije – publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata. To su publikacije koje daju lokaciju izvora informacija. One su informacijska pomagala za snalaženje u svijetu informacija i dokumenata, a osnovna zadaća im je pomoći u pronalaženju i otkrivanju sadržaja i lokacija svih vrsta dokumenata. Upućuju korisnika na korisne izvore informacija. Tu spadaju tekući indeksi , bibliografije o bibliografijama, adresari, [[leksikon]]i, katalozi svih vrsta i dr.
 
Podjela publikacija na primarne, sekundarne i tercijarne prakticira se prvenstveno u znanosti, naročito u prirodnim, tehničkim i medicinskim znanostima. Informacijske stručnjaci moraju naći načina da se takva praksa stručno i znalački primjeni na sve vrste informacija, što nije uvijek jednostavno, ali nije i nemoguće. Ova podjela ništa ne govori o kvaliteti informacija i dokumenata i nije pogodna, niti namijenjena za vrednovanje znanstvenih radova. Jedina funkcija joj je da stvori određeni red u mnoštvu različitih informacija, dokumenata, publikacija i na taj način pomoći korisnicima informacija, da lakše pronalaze onu vrstu koja najviše odgovara njihovim informacijskim potrebama ovisno o zanimanju, školskoj spremi, uzrastu, problemu...
 
Prema podjeli po vremenu, razlikuju se dvije osnovne vrste publikacija:<br>
Redak 34:
 
Publikacije možemo podijeliti i na publikacije u nastavcima, te publikacije u više svezaka.<br>
Publikacije u nastavcima su publikacije koje izlaze u zasebnim i sukcesivnim dijelovima, obično ujednačenog formata i pod istim naslovom, s namjerom da se izlaženje nastavi neograničeno. Njih obično izdaju različite institucije, društva i organizacije u neodređenim vremenskim razmacima, ali pod zajedničkim nazivom. Ponekad je teško razlikovati publikacije u nastavcima od serije knjiga, niza svezaka ili pak časopisa. Publikacije u nastavcima najčešće objavljuju akademije, sveučilišta itd.<br>
Publikacije u više svezaka su publikacije u ograničenom broju fizički odvojenih dijelova za koje je poznat da su zamišljeni ili izdani kao cjelina. Pojedini dijelovi mogu imati vlastite stvarne naslove i vlastite podatke o odgovornosti.