Qingcheng Shan: razlika između inačica

God. 142., filozof [[Zhang Ling]] osnovao je nauk taoizma na brdu Qingcheng, a sljedeće godine se uselio u ono što je danas postalo poznat kao "Nebeska Špilja Tianshi" (naziv za duhovnog vođu taoizma). Tijekom dinstije [[Jin]] (265.- – 420.) broj taoističkih hramova se povećao, i planina Qincheng je postala središte iz kojeg se učenje taoizma proširilo diljem Kine. Tijekom dinastije [[Tang]] djela [[Du Guangting]]a, jednog od najznačajnijih osoba u kineskoj filozofiji i znanosti, su prikupljena u ono što je danas poznato kao "Taoistički rukopisi."

U nemirnom razdoblju na kraju dinastije [[Ming]] i početka dinastije [[Qing]], u 17. stoljeću, veliki broj taoističkih učenjaka i učenika se preselilo na planinu Qingcheng iz svih krajeva Kine. Nakon toga, sveta planina je nastavila svoju ulogu intelektualnog i duhovnog centra taoizma; ulogu koju je zadržala do današnjih dana.<ref>[http://www.travelchinatour.com/sichuan-china/dujiangyan-irrigation-system-2.html Tri glavna projekta Dujiangyana] na travelchinatour.com {{eng oznaka}} Preuzeto 1. rujna 2011.</ref>.

Na planini Qingcheng se nalazi jedanaest hramova od posebnog značaja za [[kineska arhitektura|taoističku arhitekturu]], jer oni (za razliku od hramova planine [[Wudang]]) ne kopiraju značajke carskog dvora, nego tradicijsku arhitekturu zapadnog Sečuana. Hram Erwang, zapadno od grada Dujiangyana, je znatno povećan za vrijeme dinastije [[Song]] (960.- – 1279.), i znatno obnovljen u 17. stoljeću. Građen je od drveta i nalazi se na strateškoj točki planine, s pogledom na rijeku. Rezbarije u hramu su zabilješke povijesti i postignuća u kontroli voda Dujiangyana.