Natko Nodilo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Djela: pravopis |
manje pravopisne ispravke |
||
Redak 4:
== Obitelj i obrazovanje ==
Podrijetlom je iz stare ribarske obitelji s otoka [[Mljet|Mljeta]], koja se u prvoj polovini [[19. stoljeće|19. stoljeća]] doselila u Split.
Završio je sjemenišnu gimnaziju, a potom je studirao [[teologija|teologiju]] u [[Zadar|Zadru]]. Godine [[1856.]] prekinuo je školovanje da bi već iduće godine
Godine [[1862.]] vratio se u Split i postao profesor na splitskoj gimnaziji.<ref>Kečkemet, D., str. 64.</ref>
Redak 11:
=== Početci ===
Natko Nodilo se zainteresirao za buđenje nacionalne svijesti u Dalmaciji još [[1848.]] godine u dijacezanskom sjemeništu u
=== Il Nazionale ===
Među splitskim narodnjacima rodila se misao o pokretanju vlastitih novina, isprva na talijanskom jeziku, kojima bi privukli dio talijanizirane dalmatinske inteligencije i priveli ih na narodni duh. List [[Narodni list|"Il Nazionale"]] počeo je izlaziti [[1. ožujka]] [[1862.]] godine u Zadru, a na prijedlog [[Miho Klaić|Klaića]] i Pavlinovića, list je počeo uređivati Natko Nodilo zbog čega je morao odstupiti s položaja profesora u gimnaziji i preseliti se u Zadar, gdje se list počeo tiskati.
Temeljne odrednice lista pod Nodilovom uređivačkom politikom bile su potpuna sloboda za sve, rad na ujedinjenju Dalmacije s [[Hrvatska|Hrvatskom]], poštivanje prava talijanske manjine, ravnopravnost obaju jezika, obrana [[Slaveni|slavenske]] narodnosti i slavenska uzajamnost.<ref>Kečkemet, D., str. 91.-92.</ref>
Najznačajniji događaj koji je rasplamsao sukob između [[autonomaši|autonomaša]] i narodnjaka u Dalmaciji, bila je polemika između Nodila i [[Nikola Tommaseo|Tommasea]] u 22. broju "Narodnog lista" iz [[1862.]] godine. U toj prepirci Nodilo je osudio autonomaštvo, tvrdeći da se iza njega krije [[Italija|talijanski]] nacionalizam, opravdavao nužnost sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i molio Tommasea neka ne dijeli Dalmatince više nego ih je Bog podijelio.<ref>Vrandečić, J., str. 102.</ref> Nodilo je iz čitave polemike izašao kao moralni pobjednik primajući čestitke oduševljenih narodnjaka iz cijele Dalmacije. Nodilo je cijelo vrijeme dok je bio urednik njegovao liberalnu i projugoslavensku orijentaciju lista. Kada je u Narodnoj stranci osnažila hrvatska nacionalna ideja, koja je zahvatila i "Il Nazionale", Nodilo je [[1867.]] godine napustio uredništvo i zaposlio se u zadarskoj gimnaziji.
Dužnost zastupnika u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] obnašao je u razdoblju od [[1867.]] do [[1870.]] godine.
== Znanstveni rad ==
Nakon raskola
==
Natko je Nodilo bio učenikom starije slavističke škole i njezinih prevladanih postavki o nacionalnim atribucijama južnoslavenskih narječja. Naime, najutjecajniji je slavist sredine 19. st., Slovenac Franc Miklošič, unatoč brojnim suprotnim dokazima, pokušao
{{citat|U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.|Natko Nodilo, "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", JAZU, Zagreb, 1883, sveska 65, str. 92–128.}}
pokazatelj Nodilove uronjenosti u zablude svoga vremena, prevladavajuće u slavističkim krugovima
== Zanimljivosti ==
Pašanac je talijanaškog političara [[Luigi Vjekoslav Ziliotto|Luigija Vjekoslava Ziliotta]] (čelnika Talijanske stranke u Dalmaciji i zadarskog gradonačelnika) i hrvatskog preporodnog prvaka [[Dušan Manđer|Dušana Manđera]]. Nodilova supruga Julija de Paitoni, sestra je
== Djela ==
|