Natko Nodilo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Djela: pravopis
manje pravopisne ispravke
Redak 4:
== Obitelj i obrazovanje ==
Podrijetlom je iz stare ribarske obitelji s otoka [[Mljet|Mljeta]], koja se u prvoj polovini [[19. stoljeće|19. stoljeća]] doselila u Split.
Završio je sjemenišnu gimnaziju, a potom je studirao [[teologija|teologiju]] u [[Zadar|Zadru]]. Godine [[1856.]] prekinuo je školovanje da bi već iduće godine studirao u [[Beč|Beču]] studirao povijest i zemljopis.
 
Godine [[1862.]] vratio se u Split i postao profesor na splitskoj gimnaziji.<ref>Kečkemet, D., str. 64.</ref>
Redak 11:
 
=== Početci ===
Natko Nodilo se zainteresirao za buđenje nacionalne svijesti u Dalmaciji još [[1848.]] godine u dijacezanskom sjemeništu u splituSplitu kada je osnovao tajnu đačku regimentu "Ne boj se" zajedno sas grupom mladih domoljuba među kojima su se, uz njega, isticali [[Mihovil Pavlinović]], [[Luka Botić]] i Antun Bakotić. Oni su se povezali sas ostalim splitskim intelektualcima, narodnjačkih uvjerenja, osobito sas [[Kosta Vojnović|Kostom Vojnovićem]], [[Gajo Bulat|Gajom Bulatom]] i [[Vid Morpurgo|Vidom Morpurgom]].<ref>Obad, S, str. 8.</ref> Zajedno su tvorili jezgru budućeg narodnog pokreta u Splitu koji se proširio na čitavu [[Dalmacija|Dalmaciju]], a sam Nodilo je postao jedan je od vođa [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodne stranke]] u Dalmaciji.
je postao jedan je od vođa [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodne stranke]] u Dalmaciji.
 
=== Il Nazionale ===
Među splitskim narodnjacima rodila se misao o pokretanju vlastitih novina, isprva na talijanskom jeziku, kojima bi privukli dio talijanizirane dalmatinske inteligencije i priveli ih na narodni duh. List [[Narodni list|"Il Nazionale"]] počeo je izlaziti [[1. ožujka]] [[1862.]] godine u Zadru, a na prijedlog [[Miho Klaić|Klaića]] i Pavlinovića, list je počeo uređivati Natko Nodilo zbog čega je morao odstupiti s položaja profesora u gimnaziji i preseliti se u Zadar, gdje se list počeo tiskati.
List [[Narodni list|"Il Nazionale"]] počeo je izlaziti [[1. ožujka]] [[1862.]] godine u Zadru, a na prijedlog [[Miho Klaić|Klaića]] i Pavlinovića, list je počeo uređivati Natko Nodilo zbog čega je morao odstupiti sa položaja profesora u gimnaziji i preseliti se u Zadar, gdje se list počeo tiskati.
 
Temeljne odrednice lista pod Nodilovom uređivačkom politikom bile su potpuna sloboda za sve, rad na ujedinjenju Dalmacije s [[Hrvatska|Hrvatskom]], poštivanje prava talijanske manjine, ravnopravnost obaju jezika, obrana [[Slaveni|slavenske]] narodnosti i slavenska uzajamnost.<ref>Kečkemet, D., str. 91.-92.</ref>
Najznačajniji događaj koji je rasplamsao sukob između [[autonomaši|autonomaša]] i narodnjaka u Dalmaciji, bila je polemika između Nodila i [[Nikola Tommaseo|Tommasea]] u 22. broju "Narodnog lista" iz [[1862.]] godine. U toj prepirci Nodilo je osudio autonomaštvo, tvrdeći da se iza njega krije [[Italija|talijanski]] nacionalizam, opravdavao nužnost sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i molio Tommasea neka ne dijeli Dalmatince više nego ih je Bog podijelio.<ref>Vrandečić, J., str. 102.</ref> Nodilo je iz čitave polemike izašao kao moralni pobjednik primajući čestitke oduševljenih narodnjaka iz cijele Dalmacije. Nodilo je cijelo vrijeme dok je bio urednik njegovao liberalnu i projugoslavensku orijentaciju lista. Kada je u Narodnoj stranci osnažila hrvatska nacionalna ideja, koja je zahvatila i "Il Nazionale", Nodilo je [[1867.]] godine napustio uredništvo i zaposlio se u zadarskoj gimnaziji.
Nodilo je iz čitave polemike izašao kao moralni pobjednik primajući čestitke oduševljenih narodnjaka iz cijele Dalmacije.
Nodilo je cijelo vrijeme dok je bio urednik njegovao liberalnu i projugoslavensku orijentaciju lista. Kada je u Narodnoj stranci osnažila hrvatska nacionalna ideja, koja je zahvatila i "Il Nazionale", Nodilo je [[1867.]] godine napustio uredništvo i zaposlio se na zadarsku gimnaziju.
 
Dužnost zastupnika u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] obnašao je u razdoblju od [[1867.]] do [[1870.]] godine.
 
== Znanstveni rad ==
Nakon raskola sas nacionalnom strujom u Narodnoj stranci koju je predvodio Mihovil Pavlinović, Nodilo se preselio u Zagreb kada su ga [[1874.]] godine pozvali [[Franjo Rački|Rački]] i [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayer]] na [[Sveučilište u Zagrebu|zagrebačko sveučilište]]. Bio je prvi profesor opće povijesti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjovjekovnu [[povijest]] Hrvata, Srba i jugoistočne Europe.
Bio je prvi profesor opće povijesti na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjovjekovnu [[povijest]] Hrvata, Srba i jugoistočne Europe.
 
== ZloporabaZloraba u suvremenim srpskim nacionalnim presizanjima ==
 
Natko je Nodilo bio učenikom starije slavističke škole i njezinih prevladanih postavki o nacionalnim atribucijama južnoslavenskih narječja. Naime, najutjecajniji je slavist sredine 19. st., Slovenac Franc Miklošič, unatoč brojnim suprotnim dokazima, pokušao-, slijedeći Šafarika i Kopitara-, pripisati cijelo [[štokavsko narječje]] srpskomu narodu. Iako je taj ideologem vremenom propao i pojavljuje se još jedino u velikosrpskim publikacijama, Nodilo kao povjesničar, a ne filolog ni povjesničar jezika, a kamoli kulture, nije ulazio u jezično-nacionalnu problematiku, čemu je vjerojatno pridonosilo i njegovo "slovinstvo", t.j. ideologija nerazlikovanja Hrvata i Srba, koja je često bila zlorabljena u protuhrvatske svrhe. Stoga je sljedeći citat:
{{citat|U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.|Natko Nodilo, "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", JAZU, Zagreb, 1883, sveska 65, str. 92&ndash;128.}}
pokazatelj Nodilove uronjenosti u zablude svoga vremena, prevladavajuće u slavističkim krugovima-, a koje je počeo razbijati tek [[Vatroslav Jagić]]-, a ne pravorijek povjesnika i poznavatelja, jer glede citirane teme Nodilo nije bio znalac. Vrijedno je spomena da se taj minorni citat spominje jedino kao jedan od manjeg broja iskaza kojima pansrpska ideologija još pokušava prisvojiti hrvatsku kulturnu, napose književnojezičnu baštinu.
Vrijedno je spomena da se taj minorni citat spominje jedino kao jedan od manjeg broja iskaza kojima pansrpska ideologija još pokušava
prisvojiti hrvatsku kulturnu, napose književnojezičnu baštinu.
== Zanimljivosti ==
Pašanac je talijanaškog političara [[Luigi Vjekoslav Ziliotto|Luigija Vjekoslava Ziliotta]] (čelnika Talijanske stranke u Dalmaciji i zadarskog gradonačelnika) i hrvatskog preporodnog prvaka [[Dušan Manđer|Dušana Manđera]]. Nodilova supruga Julija de Paitoni, sestra je suprugaMarije, supruge Luigija Vjekoslava Ziliotta, Marije, <ref>[http://www.geni.com/people/Marija-Ziliotto-de-Paitoni/6000000015336131347 Geni.com]</ref><ref>[http://www.geni.com/people/Luigi-Vjekoslav-Ziliotto/311942359020005985 Geni.com]</ref> a druga Julijina sestra Luiga supruga je [[Dušan Manđer|Dušana Manđera]].<ref>[http://www.geni.com/people/Luiga-Mangjer/6000000013979690703 Geni.com]</ref><ref>[http://www.geni.com/people/Natko-Nodilo/6000000026315414961 Geni.com]</ref><ref>[http://www.geni.com/people/Julija-Nodilo/6000000026314528798 Geni.com]</ref>
 
== Djela ==