Ratimir Deletis: razlika između inačica

Rodio se u Tuzli. Podrijetlom od hrvatske obitelji s otoka Hvara. Ratimirov otac bio je trgovac vinom iz [[Stari Grad|Starog Grada]] na Hvaru koji je 1910. godine odlučio ostati u Tuzli.<ref name="Nacional"/> Stanovali su u vili koju je dao izgraditi načelnik Džindo. Susjedno su bile kuće Mottovih, u prizemlju je bio prvi foto-studio Matije Vučinića. Poslije je tu bio Radnički dom.<ref name="Habul">(boš.) [http://radiokameleon.ba/2017/02/19/tuzla-za-pocetnike-dva-tuzlanska-velikana-ratimir-vedran-deletis/ Radio Kameleon] Bahrija Habul: ''Tuzla za početnike: Dva Tuzlanska velikana-Ratimir i Vedran Deletis'', 19. veljače 2017. (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> Završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu]] i zaposlio se u rodnom gradu na Okružnom sudu kao sudac. <ref name="Habul"/>Oženio je Katju, također iz Starog Grada na Hvaru, a kcerka Jasna i sin Vedran su im se rodili u Tuzli.<ref name="Nacional"/><ref name="Habul"/> Imao je židovske prijatelje s kojima dobre odnose nije razbila ni okupacija u Drugome svjetskom ratu.<ref name="Habul"/> Gradonačelnik Tuzle, Hrvat, nevičan pravosuđu, a prijatelj poglavnika, višekratno se obraćao Deletisu da bi mu pomogao u činovničko-upravnim stvarima.<ref name="el mundo sefarad"/>

Užasavalo ga je što se zbiva te je poduzeo akciju. Organizirao je [[peticija|peticiju]] građana Tuzle "za oslobađanje Židova", što je bila prava drskost napraviti u osovinskom svijetu. Peticiju je potpisala većina građana Tuzle. Trebalo je doći do [[Eugen Dido Kvaternik|Dide Kvaternika]] u Zagreb da bi izborio puštanje. Poslužio se poznanstvom s gradonačelnikom koji je često od njega pitao usluge. Pokazao mu je peticiju i zamolio ga neka pođe s njim u Zagreb kod Kvaternika. Gradonačelnik se složio da ne bi volio da ti Židovi završe u logorima, no nije bio uvjeren da će Kvaternik pristati. Deletis mu je rekao neka pokušaju, gradonačelnik se složio i nakon nekoliko dana dobio je potvrdan odgovor iz Zagreba za sastanak koncem siječnja.<ref name="el mundo sefarad"/> Sudac Deletis je nakon kratka dogovora odlučio otići u Zagreb, zajedno<ref name="croatianhistory"/> s jednim od ustaških vođa u Tuzli (vrlo utjecajnoj osobi i poglavnikovim prijateljem,<ref name="yad vashem"/> gradonačelnikom Hrvatom<ref name="el mundo sefarad"/>) koji je poslije nestao u ratu, te pokušati razgovarati s osobom odgovornom za Židove u kampu, a radi opozivanja izdanih zapovijedi. To je bio Kvaternik, pred kojim su i moćni zazirali od straha. Preko veza u Zagrebu pošlo mu je doći do Kvaternika.<ref name="croatianhistory"/> Kad su došli kod njega predstavili su se kao predstavnici naroda Tuzle i zatražili puštanje dvjesta Židova<ref name="yad vashem"/> i rekli da će pristati na sve uvjete samo da se to učini.<ref name="el mundo sefarad"/> Kad je Kvaternik shvatio cilj, htio je da ih se odmah smakne. No samo zbog Deletisova uvjeravanja prošli su neozlijeđeni. Dugo je pregovarao s Kvaternikom i napokon je Kvaternik pristao da se na popis stavi 16 obitelji koje će biti izuzete od protužidovskih zakona. Uvjet je bio da te obitelji prijeđu na katoličanstvo ili islam tako da ne bude više Židova ondje.<ref name="croatianhistory"/> Deletisu je bilo teško kako iznaći tih 16 obitelji, a nekoga izostaviti.<ref name="yad vashem"/><ref name="croatianhistory"/> Ispripovijedao je supruzi Katji koja je dosjetljivo primijetila da "Nigdje ne stoji koliko osoba može biti u jednoj obitelji."<ref name="el mundo sefarad"/> Mjesne su vlasti NDH poslužile se širokogrudnim prikazivanjem pripadnika tih obitelji te su u te obitelji pribrojile i druge ljude<ref name="yad vashem"/><ref name="croatianhistory"/> ne baš jasna srodstva. Obiteljima su obrazložili da će formalno morati prijeći na katoličanstvo ili islam. <ref name="el mundo sefarad"/> To se formalno napravilo, radi spašavanja.<ref name="croatianhistory"/> Katolička Crkva susretljivo je izašla svakom Židovu koji je zatražio od njih potvrdu da su kršteni. Mjesni imam, također upućen u akciju, također je izašao ususret, rekavši obitelji Domany neka mu daju popis ljudi kojima treba potvrda i on će se pobrinuti da dokumenti stignu na pravo mjesto.<ref name="el mundo sefarad"/> Tako je sto Židova oslobođeno,<ref name="croatianhistory"/> ali opasnost nije prošla. Stoga je trebalo prijeći u sigurnije područje.<ref name="el mundo sefarad"/> Većina ih je prešla u zonu pod nadzorom fašističke Italije.<ref name="croatianhistory"/> Prelazak im je također omogućio Deletis, koji im je pribavio putna dopuštenja.<ref name="yad vashem"/> Šefa župske redarstvene oblasti<ref name="el mundo sefarad"/> [[Šefkija Muftić|Šefkiju Muftića]] <ref name="Mujbegović">[http://www.znaci.net/00001/248_36.htm Znaci.net] Vera Mujbegović: ''Tuzla moje mladosti'' (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> je temeljem Kvaternikove potvrde nagovorio da treba dopustiti Židovima prijeći na teritorij pod taljanskom okupacijom. Poznato je da je od tih 16 obitelji, 10 stiglo u Izrael, a za ostale nema podataka. To su obitelji prezimena Domany, Wiesler, Segal, Hirschbein, Kleinman, Altarac, Šaban-Danon i pripadnici njihovih užih i širih obitelji.<ref name="el mundo sefarad"/>

{{izvori|30em}}