Robert Schuman: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 2:
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-19000-2453, Robert Schuman.jpg|thumb|240px|Robert Schuman (1949.)]]
 
Robert Schuman (Clausen, [[Luksemburg]], [[29. lipnja]] [[1886.]] - Chazelles kraj Metza, Francuska, [[4. rujna]] [[1963.]]), bio je pravnik i [[Francuska|francuski]] državnik, slovi za jednog od glavnih osnivača ujedinjene Europe.
Potaknut proživljenim iskustvom dvaju ratova, posvetio se pomirbi između Francuske i Njemačke te izgradnji mirne, ujedinjene i prosperitetne Europe. Kao ministar vanjskih poslova Francuske izložio je [[9. svibnja]] [[1950.]] godine prijedlog novog uređenja Europe temeljenog na gospodarskoj solidarnosti. Datum izlaganja [[Schumanov plan| Schumanove deklaracije]] smatra se danom rođenja [[Europska unija|Europske unije]]. Robert Schuman kasnije je postao i prvi predsjednik [[Europski parlament|Europskog parlamenta]].
 
== Mladost ==
Robert Schuman rođen je u Clausenu, predgrađu glavnog grada Luksemburga. Njegova rodna kuća nalazi se u neposrednoj blizini četvrti u kojoj je danas smješteno više institucija [[Europska unija| Europske unije]] (među kojima i [[Sud Europske unije]]). Rođenjem je stekao njemačko državljanstvo jer je njegov otac, rođeni Francuz (i veteran francuske vojske iz rata 1870.-1871.), postao njemački građanin nakon što je Njemačko Carstvo [[1871.]] godine pripojilo Moselle. Njegov materinski jezik bio je luksemburški, a u školi u Luksemburgu naučio je njemački, a zatim i francuski jezik. Nakon što je u [[Metz| Metzu]] položio njemačku državnu maturu, završio je studij prava u [[Njemačka|Njemačkoj]], a zatim otvorio odvjetnički ured u Metzu.
Premda je 1914. unovačen u njemačku vojsku, zbog zdravstvenih razloga nije bio dodijeljen borbenim jedinicama.
 
== Politička karijera u Francuskoj ==
Nakon što je Moselle [[1918.]] godine vraćen Francuskoj Republici, Robert Schuman postao je francuski državljanin. Zahvaljujući poznavanju francuskog i svojim pravničkim sposobnostima započeo je političku karijeru u Parlamentu te je bio zastupnik Mosellea od [[1919.]] do [[1940.]] godine.
UslijedZbog izbijanja [[Drugi svjetski rat| Drugoga svjetskoga rata]] [[1940.]] je godine nekoliko mjeseci bio poddržavni tajnik za izbjeglice. Nakon što ga je [[Gestapo]] uhitio 1940. godine, [[1942.]] godine je pobjegao i počeo se skrivati što je trajalo do oslobođenja Francuske.
Nakon proglašenja IV. Francuske Republike [[1946.]] godine svoju političku karijeru nastavio je u Narodnom republikanskom pokretu (demokratsko-kršćanskoj stranci centra). Također, došao je na visoko odgovorne položaje u izvršnoj vlasti, najprije kao ministar financija (1946.-1947.), a zatim kao predsjednik vlade (1947.-1948.), na kojima se s hrabrošću suočio s teškom situacijom koju je između ostalog obilježio i veliki broj generalnih štrajkova.
Kao ministar vanjskih poslova od [[1948.]] do [[1953.]] godine u više vlada odigrao je vodeću ulogu u pregovorima oko ugovora o osnivanju [[Vijeće Europe| Vijeća Europe]] (1949.), [[NATO|Organizacije sjeveroatlantskog ugovora]] (1949.) i [[Europska zajednica za ugljen i čelik|Europske zajednice za ugljen i čelik]] (1951.). Kasnije je obnašao funkciju ministra pravosuđa (1955.- 1956.).
 
== Pokretač europske izgradnje ==
Redak 22:
''“Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti solidarnost de facto. Ujedinjavanje nacija Europe zahtijeva uklanjanje prastarog neprijateljstva između Francuske i Njemačke… Imajući u vidu taj cilj, francuska vlada… predlaže da francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika, kao jedna cjelina, bude stavljena pod zajedničku nadležnost Visokog povjerenstva, u sklopu jedne organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja Europe. Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika odmah bi trebalo osigurati uspostavu zajedničkih temelja gospodarskog razvitka, kao prvog koraka k federaciji Europe… Tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć... Na taj će se način, jednostavno i brzo, ostvariti ona fuzija interesa koja je nužna za uspostavu jedinstvenog gospodarskog sustava; to može biti poticaj iz kojeg će izrasti šire i dublje zajedništvo među zemljama koje su dugo bile međusobno suprotstavljene kroz krvave podjele.”''<ref name="deklaracija">[http://www.robert-schuman.eu/en/declaration-of-9-may-1950/cr Schumanova Deklaracija], robert-schuman.eu, pristupljeno 11. lipnja 2016.</ref>
 
Ova neočekivana inicijativa, koju se smatralo revolucionarnom, izazvala je pomiješane reakcije. Odobrili su je njemački kancelar [[Konrad Adenauer]], kao i vlade Belgije, Italije, Luksemburga i Nizozemske. Ovih je šest država [[1951.]] godine u [[Pariz| Parizu]] potpisalo ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, sa zajedničkim institucijama, koja je bila prvi korak prema današnjoj Europskoj uniji.<ref name="vimeo"/> U čast deklaracije iz 1950. godine 9. svibnja se (od 1985. godine) obilježava kao [[Dan Europe]] te je jedan od simbola Europske unije, uz [[Krilatica|krilaticu]], [[barjak]] i [[Himna|himnu]].<ref name="EU simboli">[http://europa.eu./about-eu/basic-information/symbols/index_hr.htm simboli EU-a], europa.eu, pristupljeno 11. lipnja 2016.</ref>
 
Istodobno se Robert Schuman počeo zalagati da zemlje Europske zajednice za ugljen i čelik i Ujedinjena Kraljevina ojačaju suradnju na području obrane kako bi se zajednički mogli suočiti sa sovjetskom prijetnjom te istodobno nadzirati naoružanje. Stoga je podržao napore za osnivanjem europske sigurnosne organizacije koja je nastala [[1954.]] godine uspostavljanjem [[Zapadnoeuropska unija|Zapadnoeuropske unije]], povezane s NATO-om.
Redak 43:
== Djela ==
* ''French policy towards Germany since the war'', Oxford University Press, London, 1954.
* ''Pour l'Europe'', Nagel, Pariz, 1963. (2. izd. ?; 3. izd ?; 4. izd. 2005.;<ref>{{eng oznaka}} Ligia Corduneanu, [http://one-europe.info/pour-l-europe-by-robert-schuman ''Review: Pour l’Europe, by Robert Schuman''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160617195650/http://one-europe.info/pour-l-europe-by-robert-schuman |date=17. lipnja 2016. }}, one-europe.info, 10. svibnja 2015., pristupljeno 11. lipnja 2016.</ref>; 5. izd. 2010.;<ref>{{eng oznaka}} [http://www.worldcat.org/title/pour-leurope/oclc/868350648?referer=di&ht=edition Pour l'Europe], worldcat.org, pristupljeno 11. lipnja 2016.</ref>;) (izd. na njem. jeziku, ''Für Europa'', Nagel Verlag, Hamburg, 1963., 2. izd. 2010.; izd. na hrv. jeziku, ''Za Europu'', prijevod: Jagoda Lukavac, Zagreb, 2000.;<ref>Jordan Vujatović, [http://www.matica.hr/vijenac/204/Za%C4%8Deci%20europskoga%20ujedinjenja/ ''Začeci europskoga ujedinjenja''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 204, 27. prosinca 2001.</ref>; izd. na polj. jeziku ''Dla Europy'', Znak, Krakov, 2003., 2. izd. 2009.; izd. na engl. jeziku ''For Europe'', Nagel, Ženeva, 2010.;)
 
== Povezani članci ==
Redak 55:
 
== Izvori ==
{{Izvoriizvori|30em}}
 
== Vanjske poveznice ==