Wikipedija

Sahara: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 141.138.36.132 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 109.175.97.233
Oznaka: brzo uklanjanje
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 20:
U reljefu se izmjenjuju zavale i gorska bila. Sredinom Sahare pružaju se planinski masivi Ennedi, Tibesti (najviši vrh Sahare Emi Koussi 3415 m) i gorje Ahaggar (3005 m), na koje se prema sjeveru priključuje ravnjak Tademait (835 m). Južnom dijelu pripada veliki dio zavale Čad. Gorje je vrlo staro, građeno je od arhajskih slojeva, koje pokriva vulkansko kamenje. Gorje okružuju stepeničasti ravnjaci, građeni od pješćenjaka, od kojega se sastoji i najveći dio Sahare.
=== Hoggar (Ahaggar) - planinsko gorje ===
Planinsko gorje Hoggar (novija verzija Ahagar) pokriva veliko područje, s populacijom koja ne prelazi deset tisuća stanovnika.Potencijalnim istraživačima vrlo zanimljivo područje jer je veći dio još uvijek neistražen. U središtu gorja, kod gradića Atakor uzdižu se njegovi najviši vrhovi: Tahat (2918 m)- najljepši vrh Hoggar-a, Ilamane, legendarni vrh (2760) i Assekrem, gdje se nalazila meterološka stanica Pierre de Foucaulda (2728 m).Gorje, kristalne formacije, podiglo se naglo uslijedzbog čestih vulkanskih aktivnosti u vrijeme tercijara i kvartara. Lava je stvorila visoke stupove koji se mogu vidjeti penjući se na Assekrem uz Ilamane. Rezervoar Hoggara, Atakor, izvor je brojnih ''vadija'' (vadi je suha dolina povremenih vodenih tokova u pustinjama sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka, duga do nekoliko stotina km). Vadi Tamanrasset, čije se rijetke vode gube u pijesku Tanezrouft-a. Vadi Tin Tarabine, koji teče prema In Azaou. Istočno od gorja nalazi se Tedefest, čija granitna litica seže preko 2000 m (2327 m na vrhu Garet el Đenoun-a). Serija litica i ledenjaka brani, pristupe Hoggaru: sjeverozapadno visoravan Mouydir, preko koje prelazi cesta In Salah - Tamanrasset; sjevernoistočno Tassili n' Ajjer; jugoistočno je pijesak Tenerea, In Azaouae i Tin Tarabinea; jugozapadno Tassili Oua n' Ahaggar i Adrar Iforas-a; zapadno je reg Tanezroufta te sjevernozapadno gorja Acedarda i Ahneta. Udaljen nekoliko stotina kilometara od Atakora, Hoggar je jedan od najznačajnijih gorja Sahare.
<gallery>
slika: Zapadni Veliki Erg - šiljasto kamenje blizu Tamarasseta 1985..jpg|Šiljasto kamenje između In Salaha i Ahagara 1985.
Redak 27:
== Prehrana nomada ==
Uobičajena prehrana nomada bazirana je na mlijeku, žitaricama, datuljama i ponekad mesu. Žitarice služe za pripremu griza, tvrdog kruha i kus-kusa. Jedan dio prosa (bot. jednogodišnja biljka (lat. Panicum miliaceum) iz porodice trava (Gramineae). Zrnje se od davnine koristi za prehranu ljudi, peradi i stoke, uzgaja se u Sahari, a ostalo dolazi iz drugih područja oko Sahare. Najcjenjenija vrsta uzgaja se u Damergou (Nigerija), sjeverno od Zindera. Pšenica se uzgaja i u pustinji. Uporaba bijelog brašna je sve češća u Tamanrassetu.
Tagella (tvrdi kruh bez kvasa) peče se u pijesku. Za pripremu je potrebna voda i mljevena mješavina žitarica; žito, kukuruz i proso, koja više sliči na griz nego na brašno. Rupa u pijesku, prekrivena vrućim pepelom i žaravicom, zamjenjuje pećnicu. Kad se kruh ispekao, ispere se vodom i iskida na komadiće. Servira se sas posebnom salsom ili topljenim maslacem. Za vrijeme putovanja na devama tagella je osnovna namirnica nomada.
Elfetat podsjeća na palačinke, ali tijesto ne sadrži jaja i deblje je. Tava je ovdje zamijenjena vrućim kamenom.
Mechouia i kus-kus, rezervirani za svečanosti. Kus-kus je najraširenije jelo sjeverne Afrike, a u svom originalnom oblike to je jelo najsiromašnijih slojeva, jer se sastoji od skuhanih grubo mljevenih zrna pšenice prelivenih juhom od različitog povrća i rastopljenim ovčjim ili goveđim lojem. Kod bogatih kus-kus je fina pšenična krupica prelivena povrćem na maslacu i najboljim komadima mesa peradi i divljači.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Sahara"