Sava Mrkalj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 1:
'''Sava Mrkalj''' ([[Sjeničak]], [[1783.]] - [[Beč]], [[1833.]]), učitelj i [[filolog]].
 
Sava Mrkalj je rođen 1783. godine u selu [[Sjeničak]]u, prvobanske pukovnije tadašnje [[Vojna krajina|Vojne krajine]]. Školu je završio [[1799.]] godine u [[Plaški|Plaškom]] i zatim postao učitelj u [[Gospić]]u. Kasnije je otišao u [[Zagreb]], gdje je završio najprije arhigimnaziju, a potom dvogodišnji studij filozofije. Studiranje je nastavio u [[Pešta|Pešti]] gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem [[sveučilište|sveučilištu]] i dobio zvanje „''svobodnih hudožestva i filosofije doktor ''". Bio je dobar poznavatelj [[latinski|latinskog]] i [[francuski|francuskog]] jezika, a razumio je i [[grčki]] i [[hebrejski]], što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi.
Poznat je po tome što je [[1810.]] godine, još tokom studiranja u Pešti, napisao tada veoma aktualnu knjižicu o slaveno-srpskoj [[azbuka|azbuci]] „''Salo debelog jera libo azbukoprotres''". U njoj se zalagao za reformu tadašnjeg zastarjelog i nerazumljivog [[pravopis]]a koji se upotrebljavao u crkvi i književnosti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranom na narodnom jeziku.
 
Napadan od službenih ckrvenih krugova zbog ovih svojih pogleda, Sava Mrkalj je mislio da će ih umiriti ako se [[kaluđer|zakaluđeri]] i zato je [[1811.]] u [[manastir]]u [[Gomirje]] zaista i postao [[jerođakon]] Julijan. Međutim, progoni su se samo uvećavali i on je [[1813.]] godine otpušten iz manastira. U strahu od osvete crkvene hijerarhije [[1817.]] godine je objavio djelo „''Paliondija''" u kojoj se odrekao svoje grafičko-[[ortografija|ortografske]] reforme. Godine [[1827.]] je uslijedzbog teške depresije bolnički liječen, pa je [[1833.]] godine umro u bečkoj [[umobolnica|umobolnici]].
 
[[Vuk Karadžić]] izrijekom navodi Mrkalja kao reformatora srpske ćirilice čiju je reformu prihvatio: "...imajući za namjerenje uspjeh Serbskog Knjižestva ne mogu druge Azbuke upotrebiti nego Merkailevu, jerbo za Srbski jezik lakša i čistija ne može biti od ove..."<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Stara_i_retka_knjiga/Zbirka_knjiga_Vuka_Stefanovica_Karadzica/S-I-0197#page/7/mode/1up ''Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana Vukom Stefanovićem Serbijancem''. U Vienni, 1814., str. 5]</ref>