Inačica od 12. kolovoza 2021. u 22:47 uredi InternetArchiveBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 111.834 edits Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 ← Starija izmjena		Inačica od 21. prosinca 2021. u 06:28 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 208.673 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] Novija izmjena →
Redak 11: == Nastanak seksologije: Alfred Kinsey== Međutim, seksologija kao posebna znanstvena disciplina nastaje poslije II. svjetskog rata, istraživanjima američkog biologa [[Alfred Kinsey\|Alfreda Kinseya]], koji je na temelju razgovora sas tisućama osoba objavio izvještaje ''Sexual Behavior in the Human Male'' (Spolno ponašanje ljudskog mužjaka) 1948. i ''Sexual Behavior in the Human Female'' 1953. Ti su ga izvještaji učinili zvijezdom u medijima, objektom žestokih napada branitelja tradicionalnih vrijednosti i predmetom žestokih kontroverzi. Moralisti su ga napadali zato što je javno progovorio o tabuima, jer je jednako tretirao sve manifestacije spolnosti ne praveći razliku između "prirodnog" i "neprirodnog", dozvoljivog i zabranjenog, i također zbog toga što je seksualni užitak tretirao kao nešto što je posve normalno i poželjno i nešto oko čega se vrijedi potruditi, obrazovati i vježbati, nasuprot tradiciji kršćanske civilizacije u kojoj se seksualnost jedva tolerira, samo u braku i samo u "misionarskom" položaju. Ideja da je seksualnost jednostavno »lijepa, životna i humana« ''(Tordjman, 1980, sa korica)'' i danas mnogima izaziva nelagodu. Redak 26: Ključnje figure tog razvoja su [[William H. Masters]] i [[Virginia Johnson]], koji razvijaju svoje metode seksualne terapije te 1966. godine objavljuju svoj izvještaj. Kako piše suvremeni hrvatski sociolog [[Aleksandar Štulhofer]], oni su izvršili svojevrsnu revoluciju i zapravo stvorili "seksualnu terapiju". Oni odbacuju isključivo psihoanalitički pristup liječenju seksualnih problema, koji je dugotrajnom psihoterapijom nastojao osvijestiti skrivene, nesvjesne uzroke poremećaja, uz pretpostavku da će problem nestati sam od sebe kada pacijent postaje svjestan tih uzroka. Masters i Johnson pristupaju pragmatično (u skladu sas kognitivno-bihevioralnim pravcem u [[psihologija\|psihologiji]]), usmjerujući pažnju na terapiju a ne na dijagnozu. Usmjeruju se također redovno na par, a ne na pojedinca. Uvode seriju "domaćih zadaća", vježbi koje pomažu paru da izađe iz rutine seksualnog života unutar kojeg je problem nastao. Kroz vježbe, smanjuje se međusobni pritisak i stvara zdravija slika seksualnosti i erotskog zadovoljstva. Kasniji pristupi u seksualnoj terapiji na raznličite načine kombiniraju psihodinamički pristup sas kognitivno-bihevioralnim, prilagođujući se uvjetima i ocjenama o tome što je uzrok problema pojedinca odnosno para; oni se pak obično više ne nazivaju "pacijenti" nego "klijenti". Seksualni terepauti kombiniraju informiranje, educiranje, konkretne vježbe i dubinske razgovore. Ako se ukaže potreba, terapija se upotpunjuje lijekovima. Takav se, kombinirani, pristup pokazao najdjelotvornijim. == Seksologija u Hrvatskoj == Redak 39: U kolovozu 2007. godine osnovano je [[Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju]], koje okuplja seksualne terapeute u Hrvatskoj. Diskusije o [[spolni odgoj u Hrvatskoj\|spolnom odgoju]] u osnovnim i srednjim školama započete su ponovo u prvoj polovici prvog desetljeća 21. stoljeća. Razvila se žestoka polemika, u kojoj su nepomirljivo suprotstavljena dva pristupa: "konzervativni" (vjerski) i "liberalni" (seksološki). Idejni je sukob nepomirljiv, a Ministarstvo prosvjete nije se usudilo donijeti odluku, tako da nikakva odluka o spolnom odgoju nije donesena do početka školske godine [[2007.]]. == Unutrašnje poveznice ==

Seksologija: razlika između inačica