Supernova: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Moving from Category:Astronomske pojave to Category:Astronomski događaji using Cat-a-lot |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 19:
Na mjestu koje su [[Stara Grčka|stari grčki]] astronomi označili kao područje toga neobičnog pomola zvijezde, danas se nalazi nemiran oblak plina nazvan "[[Rakovica]]" ili "Rakova maglica", promjera oko 13 [[svjetlosna godina|svjetlosnih godina]]. Švedski astronom [[Knut Emil Lundmark|Knut Lundmark]] prvi je [[1921.]] napomenuo da bi to mogao biti preživjeli ostatak supernove iz [[1054.]] Plinovi [[Messier 1|Rakove maglice]] još se kreću prema van brzinom koja, izračunata unatrag, pokazuje da se eksplozija koja ih pokreće dogodila otprilike baš u vrijeme pojave nove zvijezde.
Sjajna kakva je bila na nebu 1054. godine, ta supernova nije odaslala na Zemlju više od stomilijuntog dijela [[svjetlost]]i Sunca, a to teško da je dovoljno za ma kakvo djelovanje na ljudska bića, osobito
No, nije važna samo ukupna svjetlost, već i distribucija. Naše Sunce oslobađa vrlo aktivno zračenje u obliku [[x-zrake|X-zraka]], ali supernova ima mnogo veći postotak svoje energije zračenja u području X-zraka. To isto vrijedi i za kozmičke zrake, drugi oblik visokoenergetskoga zračenja.
Redak 29:
Nakon 1054. na našem su nebu bile samo dvije vidljive supernove. Godine [[1572.]] pojavila se u zviježđu [[Kasiopeja (zviježđe)|Kasiopeja]] supernova koja je bila gotovo tako blistava kao ona iz 1054., ali bila je i dalje u svemiru. Konačno, jedna supernova javila se u zviježđu [[Zmija (zviježđe)|Zmija]] [[1604.]]; bila je znatno manje blistava od ostalih triju spomenutih, ali također i znatno udaljenija.
Neke supernove mogle su se pojaviti u našoj galaksiji i nakon 1604. te ostati nevidljive, skrivene iza prostranih oblaka prašine i plina koji zabrtvljuju vanjske rubove galaksije. No, ostatke supernova možemo otkriti u obliku prstenova prašine i plina, kao što je npr. Rakovica, ali obično rjeđih i širih, koji nagovještavaju supernove što su eksplodirale ostavši nezapažene, ili zato što su bile skrivene ili
Nekoliko snopića plina otkrivenih emitiranjem [[mikrovalovi|mikrovalova]] i nazvanih [[Kasiopeja A]] čini se da označava supernovu koja je eksplodirala potkraj 1600-tih godina. Ako je tako, tada je to posljednja supernova za koju se zna da je eksplodirala u našoj galaksiji, iako se u ono doba nije mogla vidjeti. Ta je eksplozija mogla biti znatno spektakularnija od supernove iz 1054. promatrana iz iste udaljenosti, ako se prosuđuje prema zračenju što ga sada emitira njezin ostatak. Ona je, međutim, bila udaljena 10000 svjetlosnih godina, tako da vjerojatno ne bi bila mnogo sjajnija od prethodne — da se je mogla vidjeti.
Redak 45:
'''Supernove Tip Ia''' nastaju u dvojnim zvjezdanim sustavima. Zvjezdani sustav koji može proizvesti Tip Ia supernovu mora za člana imati barem jednog [[bijeli patuljak|bijelog patuljka]]. Preduvijet za nastanak supernove je taj da bijelog patuljka mora biti veća 1.38 sunčevih masa (oko 2.85x10<sup>30</sup>kg), jer su takvi bijeli patuljci dovoljno nestabilni kako bi se u njima mogla odigrati kolosalna eksplozija. Ako je masa manja bijeli patuljak će proizvesti [[nova|novu]], znatno manje sjajnu eksploziju. Tip Ia supernove karakterizira jaka spektralna linija ioniziranog silicija na 615nm pri maksimalnom sjaju.
Proces nastanka supernove Tip Ia je sljedeći: bijeli patuljak mase veće od 1,38 masa Sunca kruži blizu zvijezde u završnom stadiju evoluciju, najčešće crvenog diva. Zbog niskog ubrzanja sile teže na površini crvenog diva, bijeli patuljak svojom gravitacijom uspijeva polagano "krasti" materiju crvenog divu. Pritom dolazi do gubitka kutnog momenta i dvije zvijezde se polagano spiralno približavaju jedna drugoj što kao posljedicu dovodi do ubrzanja prenosa mase na bijelog patuljka. Kada masa bijelog patuljka naraste unutar 1% od [[Chandrasekharova granice|Chandrasekharove granice]] od 1,44 solarne mase, počinje proces sabijanja bijelog patuljka. Taj bi proces završio pretvaranjem bijelog patuljka u [[neutronska zvijezda|neutronsku zvijezdu]], kao što se događa s bijelim patuljcinma koji se sastoje uglavnom od magnezije, neona i argona. U slučajevima kada je bijeli patuljak od [[ugljik
Eksplozije bijelog patuljka su zbog navedenih ograničenja ([[Chandrasekharova granica]] i svojstva [[degenerirana tvar|degenerirane tvari]]) poprilično uniformne. Maksimalni apsolutni sjaj eksplozije je uvijek -19,3 [[magnituda (astronomija)|magnituda]] (oko 5 milijarda puta sjajnije od Sunca) s malo varijacija. Upravo zbog ovog svojstva supernove tipa Ia su postale tzv. [[standardna svijeća|standardne svijeće]] u astronomiji i veoma su korisne za određivanje udaljenosti drugih galaksija. Činjenica da su jedne od najsjajnijih pojava u Svemiru samo nadograđuje njihovu korisnost jer se mogu promatrati na velikim udaljenostima.
Redak 53:
===Tip Ib i Ic===
'''Supernove Tipa Ib i IC''' nastaju prilikom kolapsa jezgre masivne zvijezde koja je izgubila vanjske slojeve od [[vodik
Zbog sličnosti krivulja sjaja sa supernovama tipa Ia, tip Ib i Ic supernove potrebno je detaljno promatrati kako se ne bi slučajno koristile kao standardne svijeće.
Redak 62:
== Potencijalne opasnosti za Zemlju ==
Ipak je čak i Vela supernova bila udaljena 1 500 svjetlosnih godina. Postoje zvijezde koje se nalaze na manje od stotog dijela te udaljenosti. Što ako neka zvijezda koja nam je doista blizu neočekivano postane supernova? Pretpostavimo da se jedna zvijezda iz [[Alpha Centauri
Pretpostavimo da supernova bljesne u doba [[Božić]]a, kao najsjajnija [[Betlehemska zvijezda]] koja je ikad postojala. U to doba godine na južnoj bi polukugli bio ljetni [[solsticij]] i [[Antarktik]] bi bio potpuno izložen stalnom Sunčevu svjetlu. Sunce bi, jasno, bilo slabo jer je na Antarktiku ono blizu horizontu čak i za solsticija. No, supernova Alpha Centaurija bila bi visoko na nebu i dodala bi svoju doista značajnu toplinu toplini Sunca. Antarktička ledena kapa morala bi pretrpjeti štetu. Opseg topljenja bio bi nečuveno velik i razina mora znatno bi porasla, s katastrofalnim učincima u mnogim dijelovima svijeta. Uz to, razina mora ne bi se povukla brzo nakon što se supernova ohladi. Bile bi potrebne godine da se opet uspostavi ravnoteža.
| |||