Svećenik: razlika između inačica

'''Svećenik''' ([[staroslavenski]] ''свештеникъ''), posebno pripremljena osoba koja prinosi misne žrtve i obavlja druge vjerske [[obred|obrede]]e.

U najstarije vrijeme vjerojatno je otac obitelji prinosio žrtvu, a u daljnjemu razvoju izdvajaju se posebne osobe koje se smatraju posrednicima između ljudi i [[Bog|Boga]]a (bogova). U nekim [[civilizacija|civilizacijama]]ma svećenstvo je višestruko angažirano i privilegirano ujedinjujući u sebi dužnost svećenika, vrača, [[čarobnjak|čarobnjaka]]a, [[liječnik|liječnika]]a, [[učitelj|učitelja]]a, tumača tradicija, [[sudac|suca]] i drugo.

Kod [[Izraelci|Izraelaca]] se [[Levi (pleme)|pleme Levijevo]] smatralo izabranim za bogoštovne čine, a u svećeničkim rodovima svećenstvo je bilo nasljedno. U postegzilnom periodu veliki svećenik je [[teokracija|teokratski]] poglavar; pod [[Rimljani|Rimljanima]]ma također ima izvjesnu političku vlast. U staroj [[Perzija|Perziji]] su velik ugled uzimali svećenici magi, a u [[hinduizam|hinduizmu]] [[brahmani]].

U antičkoj [[Grčka|Grčkoj]] svećenik nije igrao tako veliku ulogu; on je službenik svetišta odnosno pojedinog boga. Ženska božanstva imala su žene svećenice. U [[Rim]]u su svećenici državni dužnosnici, birani kao i ostali magistrati (u najstarije vrijeme samo iz [[patricij|patricijskih]]skih rodova); visoki se svećenici nazivaju ''[[pontifices]]'', a najviši svećenik ''[[pontifex maximus]]''.

Svećenici su bili vrlo utjecajni u plemenskom životu starih [[Germani|Germana]] i [[Kelti|Kelta]] ([[druid|druidi]]i), dok se na stare [[Slaveni|Slavene]] ne zna da li su imali poseban svećenički stalež. Svećenik starih Slavena naziva se u literaturi žrec (starocrkvenoslavenski ''жьрьць'').

Većina zajednica nastalih nakon [[reformacija|reformacije]] ne poznaje pojam svećenika u tradicionalnom smislu; tim vjerskim zajednicama rukovode [[duhovnik|duhovnici]], [[pastor|pastori]]i, propovjednici.