Svibanjska deklaracija: razlika između inačica

Svibanjska deklaracija 1917. godine, zastupnika [[carevinsko vijeće|austrijskog parlamenta]] iz Slovenije, Dalmacije i [[Markgrofovija Istra|Istre]] kojom se zahtijeva [[južnoslavenska ideja|konstitucija južnoslavenske države]] u sklopu [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], izazvala je gotovo jednodušnu potporu u Hrvatskom saboru. Na sjednici Sabora 13. srpnja 1917. godine, [[Starčevićeva stranka prava]]-[[milinovci]] (SSP) je zatražila “da se sve hrvatske zemlje i svi dijelovi hrvatskog naroda ujedine na temelju historijskog državnog prava u jedinstvenu hrvatsku državu od Triglava do Drine pod žezlom... Habsburške dinastije”. Čak je i srpski prvak [[Srđan Budisavljević]], iz [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], podržao tu ideju rekavši da se “Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine u ... nezavisno državno tijelo...”. Stjepan Radić je izjavio kako Svibanjska deklaracija “znači najsretniju i najpotpuniju formulu našeg ... državno-pravnog demokratskog programa...”, dodavši da se ta ideja može ostvariti u Monarhiji, ali “ako to ne bude moguće onda ćemo to provesti i bez nje”. [[Živko Petričić]] u ime SSP-a, tumači Svibanjsku deklaraciju kao zahtjev za “uspostavu hrvatske države”, a ne “neke jugoslavenske države...”. Na zasjedanju [[Sabor]]a 3. kolovoza 1917. godine ponovno se raspravljalo o budućnosti Hrvatske. [[Stjepan Radić]] je izlagao kako je [[Antanta]] bila pristala na “[[Velika Srbija|Veliku Srbiju]]”, ali da je [[Veljačka revolucija u Rusiji|ruska revolucija]] donijela “novo svjetlo” koje daje nadu da se granice u srednjoj Europi neće mijenjati, pa će zato “u monarhiji biti Kraljevina Hrvatska slobodna i ujedinjena”, a izvan Monarhije obnovit će se Srbija i ostati Bugarska.<ref name="Dušan43">D. Bilandžić, ''Hrvatska moderna povijest'', Zagreb, 1999., str. 43.</ref>