Tambura: razlika između inačica

Obrisana 2 bajta ,  prije 9 mjeseci
m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (Sitno.)
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
== Povijest ==
 
Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u [[Jugoistočna Europa|jugoistočnoj Europi]], kako su je donijeli Turci u [[14. stoljeće|XIV.]] i [[15. stoljeće|XV stoljeću]]. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila, ponajprije kod [[islam|muslimana]], u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]] prenesena u [[Slavonija|Slavoniju]] i [[Bačka|Bačku]], pa je u XVIII. i XIX. stoljeću postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija očuvana tambura je iz XIX. stoljeća.
Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u [[Južna Europa|Južnoj]] i [[Srednja Europa|Srednjoj Europi]], razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je "mala bečka gitara". Stare tambure bile su dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja, i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi, koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima glazbalima, poput [[Violina|violine]] i [[Gitara|gitare]]. Tako je nastala cijela porodica glazbala, s četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Jedan od tih graditelja violina Janoš Toth, učitelj Lajoša Bocana.
Tamburaška glazba bila je jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću, ali je potisnuta zbog neprilika kojima je pogodovao [[I. svjetski rat]]. Kako je u Budimpešti tambura "nestala iz mode" tako se pojavila u [[Vojvodina|Vojvodini]] (od tuda i naziv ''vojvođanski štim''). Preselivši se u [[Senta|Sentu]] i ponijevši sa sobom mjere i oblike svojih tambura, Bocan je otvorio radionicu i postao jedan od najpoznatijih graditelja tambura.<ref>[http://www.hrvatskifolklor.net/php/instrumenti.php www.hrvatskifolklor.net – Instrumenti: Povijest tambure], pristupljeno 6. lipnja 2014.</ref>
Trup je izdubljen iz [[javor]]a, [[kruška|kruškova]], [[jablan]]ova, [[lipa (biljka)|lipova]] drva, a ponekad se nađe i od [[kornjača|kornjačinog]] oklopa. U novije se vrijeme tambure ne izrađuju od jednog komada drveta nego od tankih savijenih dasaka. Trup je prekriven tankom daskom od meka drva (smrekovine, jelovine, čama) koja se zove glasnjača (tahta). Gornji je dio glasnjače je prekriven tankim slojem tvrdog drva da se trzalicom ne bi oštetio. Na njoj su zvučni otvori, rupice, koje narod zove izlaz glasa (odušak, negdje jasnica), ili samo jedna veća rupa u sredini te otvori kao kod gudačkih glazbala, ovisno o vrsti tambure. Vrat tambure (držak, ručica, divčak) u pravilu je dug. Duž njegove gornje strane pričvršćena je [[hvataljka (glazbala)|hvataljka]] ili platna od tvrdog drva na koju su poprijeko pribijene prečnice (pragovi, kote).
 
Prečnice su od čelične žice, koje označuju mjesto gdje se pritiskom prsta dobiva određen [[ton]]. Na pučkim tamburama samicama prečnice su poredane po dijatonskoj ugodbi, a na ostalim tamburama prema kromatskoj ugodbi. Glava je na kraju vrata u piljastu ili pužoliku obliku. U glavu su utaknute čivije.
 
Umjesto [[drvo|drvenih]] čivija u novije se vrijeme u glavu pričvršćuje stroj za navijanje žica, prilagođen pužolikoj glavi. Između glave i vrata je konjić s urezanom udubinom za svaku žicu. Žice idu od čivije preko konjića duž vrata i trupa, na kojem je kobilica s urezima za žice kao i na konjiću, a zapinju se na kraju trupa odozdo za zapinjače. Tambure su najčešće dugačke 70 do 95 [[centimetar]]a i to su u većini slučajeva basprimovi i kontre, ali postoje i potpuno male (prim) od 37&nbsp;cm, dok se u tamburaškim zborovima upotrebljavaju i velike tambure (bas) od 140 pa do 200&nbsp;cm. Trzalice su rađene od kosti (rog krave ili bika, od višnjine kore ili od orlova, paunova pera), a u novije vrijeme od [[celuloza|celuloidnih]] ili plastičnih tvari. Trzalica se drži između palca i kažiprsta, ponekad i sa srednjakom.
138.899

uređivanja