Tokijski proces: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 4:
Optuženo je 28 visokih vojnih i političkih dužnosnika koji su optuženi za razne zločine ([[zločin protiv čovječnosti]], [[zločin protiv mira]] itd.)
 
Suđenje je počelo [[3. svibnja]] [[1946.]] a završeno je [[12. studenog|12. studenoga]]a [[1948.]] Najpoznatiji sudionik bio je [[Hideki Tojo]], [[rat]]ni premijer [[Japan]]a. Nakon okončanja suđenja, sedmero optuženih je pogubljeno u zatvoru, a preostalih šesnaest osuđeno je na [[doživotni zatvor]]. Dvoje optuženih umrlo je tijekom procesa.
 
Kasnije je Japan platio ratne odštete nekim zemljama koje je okupirao i iskorištavao. No, nekim državama nije plaćena nikakva odšteta. [[Kina|Kini]] nije plaćena odšteta jer su u međuvremenu tamo vlast preuzeli komunisti pa Amerikanci nisu željeli dopustiti da Japan plaćanjem odštete jača njihove protivnike.
Redak 17:
Ukupno je 1.288 osoba odgovaralo pred raznim savezničkim vojnim sudovima, od kojih su 174 bile osuđene na smrt. Na procesu u Tokiju našlo se 28 okrivljenih. Bili su to najviši državni dužnosnici: [[premijer]]i, ministri, veleposlanici i [[general]]i. Neki od odgovornih za rat i zločine sami su izabrali [[smrt]]. Primjerice, ministar rata Anami izvršio je [[harakiri]]. To su dani individualnog delirija. Život su si, metkom u glavu, oduzeli generali Sugiyama, Tanaka i Honjo te niz mlađih časnika. Optuženi na tokijskom procesu, u kojem je glavna osoba bio general Tojo, morali su odgovarati zbog zavjere protiv mira, zločina protiv čovječanstva, ratnih zločina i zbog agresije na saveznike. Drugim riječima, to je značilo da su optuženi i zbog invazije na Mandžuriju 1931. i njezinog zauzimanja, zbog invazije na Kinu 1932., okupacije pokrajina Jehol i Cijahar 1935. te [[Napad na Pearl Harbor|napada na Perl Harbur]] bez prethodne objave rata.
 
S posebnom pozornošću razmatrani su zločini koje su [[Japanci]] učinili protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva, jer Japan, premda je 1929. potpisao [[ženevska konvencija|Ženevsku konvenciju]] o ratnim zarobljenicima, nije poštovao temeljne propise Međunarodnog ratnog prava. Treba spomenuti 78 tisuća zarobljenih Amerikanaca na [[Filipini]]ma, marš smrti, strašne uvjete života u japanskim logorima, masakriranja u Kini svih onih koji nisu htjeli surađivati s Japancima, a da se ne govori o [[Nanking]]u 1938. kada je ubijeno više od 100 tisuća ljudi . Pokušaji obrane tih nedjela nisu privukli gotovo nikakvu pozornost pa je 12. studenog [[1948.]] Međunarodni vojni sud za Daleki istok donio presude: sedam na smrt vješanjem, šesnaest na doživotnu robiju, a ostalima je izrekao vremenske kazne.
 
== Izvori ==