Tri podjele Poljske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Sitno |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 9:
==Uvod==
[[Datoteka:Rejtan at Sejm of 1773 by Jan Matejko, 1866.png|mini|300px|''Pad Poljske'']]
Krajem 18. stoljeća prije podjele Poljska-Litva nije bila potpuno suverena država. Bila je pod velikim utjecajem Rusije, tako da su ruski carevi utjecali na izbor poljskog kralja. To se posebno odnosilo na poljskog kralja Stanislava Augusta
Za vrijeme vladavine Vladislava IV (1632 – 1648) razvio se princip [[liberum veto|liberum veta]]. Liberum veto podrazumijevao je da svaki zastupnik u poljskom Sejmu može blokirati zakon. Zakoni su se donosili jednoglasno. Postalo je jako teško djelovati pod tim uvjetima. Liberum veto stvorio je uvjete za raspad Poljske. Strani bi diplomati potplatili jednog zastupnika, a taj je onda mogao sprječavati donošenje odluka sukladno zahtjevima stranih sila. Država je postala izuzetno neučinkovita.
Za vrijeme [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] Poljska je ostala neutralna, iako je imala simpatije za savez Francuske, Austrije i Rusije. Dozvolila je ruskoj vojsci napad na Prusku preko Poljske. [[Fridrik II. Veliki]] se osvetio tiskajući lažne poljske novčanice i na taj način je Poljsku gospodarski teško oštetio. Rusija je kontrolirala velik dio poljskog plemstva, pa je 1767. preko ruskog veleposlanika u Varšavi Nikolasa Repnina i Rusiji lojalnog poljskog plemstva, prisilila Sejm na donošenje Repninovog ustava 1767. Prije toga su zarobili i protjerali nekoliko protivnika toga ustava. Na tom zasjedanju odluke se nisu donosile principom liberum veta, nego principom konfederalnog Sejma, tj. većinom. Novim ustavom poništene su kraljeve reforme iz 1764. godine. Novim ustavom iz 1767. i dalje se jamčio liberum veto. Međutim, Poljska-Litva je prisiljena pred pruskim zahtjevima tražiti zaštitu Rusije. Pruska je zahtijevala dio sjeverozapada da bi spojila svoj teritorij oko [[Königsberg]]a s ostalim teritorijima.
Repnina je zahtijevao vjerske slobode za pravoslavce i protestante. To je izazvalo žestoku reakciju katoličke crkve i došlo je do rata Konfederacije iz Bara
[[Katarina Velika]] tajnom je diplomacijom pridobila Prusku i Austriju. Tri sile su sklopile dogovor da održavaju [[status quo]] i da se ne mijenjaju poljski zakoni. Taj savez je kasnije postao poznat pod imenom "savez tri crna orla", jer su sve tri velesile imale crnog orla u grbu. Poljaci su pokušali istjerati strane sile u pobuni Konfederacije iz Bara (1768. – 1772.), ali nisu imali nikakve šanse protiv dobro obučene ruske vojske, koja ih je teško porazila. U to doba kaosa i ukrajinski seljaci su se pobunili 1768. i pobili su šljahtu i katoličke, unijatske i židovske svećenike
Redak 30:
[[Datoteka:Rzeczpospolita Rozbiory 2.png|mini|300px|Druga podjela Poljske (1793.)]]
Do 1790. stanje u Poljskoj se toliko pogoršalo, da je bila prisiljena ući u savez s Pruskom. Potpisan je [[poljsko-pruski pakt 1790.]] godine. Uvjeti pakta su bili takvi da je postala neizbježna nova podjela Poljske.
Poljska je [[3. svibnja]] 1791. donijela liberalni svibanjski ustav, po kome su odvojene zakonodavna, izvršna i pravna vlast. Eliminirane su zlouporabe iz Repninovog ustava iz 1767. godine. Svibanjskim je ustavom uvedena jednakost plemstva i građana, a po prvi put seljaci su pod zaštitom vlasti od zlouporaba u sustavu kmetstva. Rusija je bila ljuta zbog donošenja ustava jer Poljsku je promatrala kao jednu vrstu svoga protektorata. Rusija se udružila
Druga podjela Poljske je izvedena [[23. siječnja]] [[1793.]] godine.
| |||