[[Datoteka:Hispania 476 AD.PNG|minijatura|Politički zemljovid Pirenejskog poluotoka 476., prije pada Rima. Prikazuje pohode Teodorika II. i bijeg Vandala.]]
On se [[429.]] iskrcao u [[Afrika|Africi]] sas 80000 vojnika, pretpostavlja se na poziv [[guverner]]a Bonifacija, no o ovom se pitanju još uvijek vode rasprave. [[435.]] godine Vandali su sklopili mir s Rimljanima, ali ga je kralj [[439.]] prekršio zauzevši i opljačkavši [[Kartaga|Kartagu]], koja je od tada vandalska prijestolnica. Velika vandalska flota je pustošila obale oba carstva. [[455.]] godine Vandali su dva tjedna pljačkali [[Rim]], pa je tako ime tog naroda došlo na loš glas. Prema legendi Vandale je u pomoć pozvala zapadnorimska carica [[Eudokija]], kako bi se osvetila caru [[Petronije Maksim|Petroniju Maksimu]], jer ju je, nakon što joj je ubio muža cara [[Valentinijan III.|Valentinijana III.]], prisilio da s njim sklopi brak. Druga priča kaže da je Vandale papa [[Leon I., papa|Leon I Veliki]] uvjerio da se zadovolje pljačkom, a da grad i njegove stanovnike poštede pustošenja. Da li je papin utjecaj spasio Rim, još je predmet rasprave, no sigurno je da je Vandalima jedino plijen bio na pameti. Kasniji opisi ovog događaja bili su jako pretjerani.
[[462.]] godine Vandalska kraljevina je obuhvaćala Afriku, te otoke [[Sicilija|Siciliju]], [[Sardinija|Sardiniju]], [[Korzika|Korziku]], te [[Baleari|Baleare]]. Ipak poput drugih germanskih država na rimskom tlu i [[Vandalsko Kraljevstvo|vandalska država]] je ubrzo počela propadati zbog razlike u vjeri i narodu između Germana i Rimljana.
Vandali su se prema Rimljanima katolicima odnosili oštrije od drugih Germana. [[Biskupi|Biskupe]] je kralj [[Gajzerik]] kažnjavao smjenom s položaja, progonstvom te smrću, a vjernike bi, ako bi bili državni dužnosnici dao smijeniti i zaplijeniti njihovu imovinu. No kralj je svoje podanike katolike štitio dok god su njegovi odnosi s [[Carigrad]]om bili prijateljski. Gajzerik je umro [[477.]] godine, a prema načelu [[seniorat]]a na vlast je došao najstariji član dinastije. Kralja je nasljedio njegov sin [[Hunerik]] (477. -– 484.). On je bio nesposoban vladar. U početku je štitio katolike bojeći se sukoba s [[Bizant]]om, no 482. je otpočeo žestoke progone. Njegov rođak kralj [[Guntamund]] (484. -– 496.) je obustavio progone i zaštitio katolike. Fanatični kralj [[Trasamund]] (496. -– 523.) je obnovio progone, ali oni nisu bili krvavi. Za vladavine [[Hilderik]]a (523. -– 530.) ponovno je uspostavljena vjerska tolerancija, pa su se u Africi održavale i biskupske sinode. No takvoj se politici usprotivio kraljev rođak Gelimer, na čiju je stranu stala i Crkva. [[Gelimer]] (530. -– 534.) je svrgnuo Hilderika i sam zavladao. Hilderik je [[533.]] godine ubijen. Ubojstvo zakonitog kralja i Gelimerova uzurpacija dobro su došli Bizantu kao povod za [[bizantsko-vandalski rat|rat]]. Bizantski vojskovođa [[Belizar]] se iskrcao u Africi i porazio Vandale. Bivša rimska provincija [[Afrika (rimska provincija)|Afrika]] je postala bizantska [[provincija]], a Gelimer je dobio velika imanja. Vandali su ubrzo nestali iz povijesti.
Maleni dio Vandala o kojem se govori u gornjem dijelu teksta, koji je bio pravovjeran, ne [[arijanstvo|arijanski]], u biti je pripadao ortodoksnoj kršćanskoj zajednici, a ne katolicima, koji onda i ne postoje. Dakle to su ortodoksni [[nicejsko kršćanstvo|"nicejski" kršćani]], koji su ujedno bili brojčano nadmoćniji nad arijancima.
* [[Wisimar]] (d.335.)
* [[Godigisel]] (359.–406 – 406.)
* [[Gunderik]] (407.–428 – 428.)
* [[Gajzerik]] (428.–477 – 477.)
* [[Hunerik]] (477.–484 – 484.)
* [[Gunthamund]] (484.–496 – 496.)
* [[Trasamund]] (496.–523 – 523.)
* [[Hilderik]] (523.–530 – 530.)
* [[Gelimer]] (530.–534 – 534.)
== Literatura ==
|