Vatroslav Jagić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8 |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 7:
Na preporuku [[Izmail Ivanovič Sreznjevski|I. I. Sreznjevskog]] izabran je za profesora slavistike u [[Odesa|Odesi]]. Pripremnu godinu proveo je u [[Berlin]]u i [[Petrograd]]u. Od [[1874.]] do [[1880.]] bio je prvi profesor slavistike na [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Humboldtovu sveučilištu]] u [[Berlin]]u. Nakon toga je profesor slavistike na sveučilištu u Petrogradu. Godine [[1886.]] kao nasljednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom sveučilištu na kojem je djelovao do umirovljenja ([[1908.]]). Umro je u Beču, ali je pokopan u Varaždinu ([[12. kolovoza]] [[1923.]]).
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine [[1863.]] s [[Franjo Rački|Franjom Račkim]] i [[Josip Torbar|Josipom Torbarom]] pokrenuo je ''Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti''
Vatroslav Jagić je [[1869.]] godine u 1. knjizi "Starina" u prilogu Ogledi stare hrvatske proze tekst [[Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika|"Reda i zakona od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika"]] objavio kao "crticu o životu manastirskom starih dalmatinsko-hrvatskih koludrica".<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-red-i-zakon.html |title=Arhivirana kopija
Jedan je od prvih prireditelja djela za niz ''Stari pisci hrvatski''.
|