Versajski ugovor: Razlika između inačica

RpA: WP:NI, WP:HRV
No edit summary
(RpA: WP:NI, WP:HRV)
Nakon [[I. svjetski rat|prvog svjetskog rata]], mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.
 
Mirovna konferencija održana je od [[18. siječnja]] [[1919.]] do [[21. siječnja]] [[1920.]] u [[Pariz|Parizu]]u, a kako su njezina glavna vjećanja bila u [[Versajska palača|dvorcu Versailles (Versaj)]], za nju se ustalio naziv: '''[[Versajska mirovna konferencija]]'''.
 
Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila [[Antanta|Antante]], a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
 
Mirovni ugovor s [[Njemačka|Njemačkom]] zaključen je [[28. lipnja]] [[1919.]] u dvorcu Versaillesu '''(Versajski ugovor)'''. Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za [[Prvi svjetski rat]], pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate [[Francuska|Francuskoj]], da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede [[plebiscit]], da se neki pogranični gradovi vrate [[Belgija|Belgiji]], da se u području [[Saar]]a uspostavi 15-godišnja uprava [[Liga naroda|Lige naroda]] i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi [[Poljska|Poljskoj]] i priznati joj preko [[koridor]]a izlaz na [[Baltičko more]] prema luci [[Gdanjsk]]. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]], a zatim Francuskoj, [[Japan|Japanu]]u, Belgiji, [[Portugal|Portugalu]]u, [[Južnoafrička Republika|Južnoafričkoj Uniji]] i [[Australija|Australiji]]. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti [[ratna odšteta|ratne odštete]] u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.
 
Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u [[Europa|Europi]] i obvezati se da neće pripojiti [[Austrija|Austriju]].
130.170

uređivanja