Viktor Novak: razlika između inačica

Radio je kao gimnazijski profesor i rukovoditelj Rukopisnog odjela Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1920.–1922 – 1922. docent, 1922.–1924 – 1924. profesor pomoćnih povijesnih znanosti i povijesne metodike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1929. do umirovljenja 1959. profesor hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilištu u Beogradu]]. [[1941.]] godine potpisao je ''[[Apel srpskom narodu]]'',<ref>[[Ivica Relković]], ''Haaški recital Vuka Draškovića'', Susret, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-97047-3-1}}, str. 76:{{citat2|Viktor Novak je u nizu članaka, a posebno u knjizi "Magnum Crimen", optužio hrvatsku Katoličku crkvu i zbog suradnje s nacističkim režimom, a sam je u Beogradu 13. kolovoza 1941. potpisao "Apel srpskom narodu" u kome su komunisti nazvani "razbojničkim bandama", a Srbi pozvani na pokornost njemačkom okupatoru ([[Ivan Mužić]]: Pavelić i Stepinac, str. 82.)}}</ref> dokument koji je objavljen u [[beograd]]skome listu ''Novo vreme'', [[13. kolovoza]] 1941. godine. U studenome 1941. godine bio je optužen i zatvoren kao [[Masoni|mason]] u [[Banjički logor]], zajedno sa 152 intelektualca koji su potom, tijekom sljedećih dva mjeseca, pušteni iz logora.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.starosajmiste.info/userfiles/files/download/Prirucnik_za_citanje_Beograda_1941-44.pdf Olga Manojlović Pintar, Milan Radanović, Milovan Pisarri, Nenad Lajbenšperger, Enzo (Enco) Traverso, ''Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada''], ur. Rena Rädle i Milovan Pisarri, nakladnik: Milan Radanović, Beograd, 2013., {{ISBN|978-86-916435-0-8}}, str. 140., 142.; [http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/ http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/rs/]</ref>

U djelima ''Magnum Crimen'' (1948.) i ''Vatikan i Jugoslavija'' (I, 1953.) tematizirao je rimokatolički [[klerikalizam]] i utjecaj [[Vatikan]]a među Južnim Slavenima. ''Magnum Crimen'' je Viktor Novak koristio obilno prepisujući iz neobjavljenog rukopisa [[Đuro Vilović|Đure Vilovića]], tadašnjeg robijaša i ranijeg propagandiste u glavnom štabu četničkog vođe [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]] (Viktor Novak nije navodio odakle prepisuje; knjiga je Đure Vilovića je objavljena tek 2009. godine).<ref>{{Citiranje weba |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=334488 |title=Dva srpska povjesničara o Stepincu Povodom knjige Ljubodrag Dimić, Nikola Žutić, Alojzije Stepinac – država, crkva, nadbiskup (1934-1941) (Beograd: „Filip Višnjić”, 2017), 456 str. |author=Jure Krišto |publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 51 No. 3, 2019. |accessdate=5. travnja 2021.}}</ref>