'''Vittorio Emanuele Orlando''' ([[Palermo]], [[19. svibnja]] [[1860.]] -– [[Rim]], [[1. prosinca]] [[1952.]]) je bio talijanski [[diplomat]] i [[političar]].
Rođen je u [[Palermo|Palermu]] [[19. svibnja]] [[1860.]] Liberal, Orlando je služio na različitim pozicijama u vladama [[Antonio Salandra|Antonia Salandre]] i [[Paolo Boselli|Paola Bosellia]]. Nakon talijanske vojne katastrofe u [[Kobarid|Kobaridu]]u (tada ''Caporetto'') [[30. listopada]] [[1917.]], koja je dovela do pada Bosellieve vlade, Orlando je postao premijer i na toj poziciji ostao je do kraja rata. Iako je kao premijer bio vođa talijanske delegacije na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji]] [[1919.]], Orlandovo slabo poznavanje engleskog jezika i slaba politička pozicija u Italiji omogućili su ministru vanjskih poslova, [[Sidney Sonnino|Sidneyu Sonninu]], da odigra dominantnu ulogu. Orlando je podnio ostavku [[22. lipnja]] [[1919.]] nakon neuspjeha da se mirovnim ugovorom [[Rijeka]] pripoji Italiji. Orlando je također odigrao malu vojnu ulogu u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Vittorio Orlando je preminuo u [[Rim]]u [[1. prosinca]] [[1952.]] u 92. godini života.
