Vlado Antolić: Razlika između inačica

Obrisan 41 bajt ,  prije 6 mjeseci
RpA: WP:NI, WP:HRV
(RpA: WP:NI, WP:HRV)
}}
 
'''Vladimir Antolić''' ([[Dežanovac]] kraj [[Daruvar]]a, [[4. lipnja]] [[1903.]] - [[Zagreb]], [[13. svibnja]] [[1981.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[arhitekt]] i [[Urbanističko planiranje|urbanist]].
 
Projektirao je između ostaloga detaljan plan zagrebačkog [[Cvjetno naselje|Cvjetnog naselja]] i bio savjetnik za [[Urbanističko planiranje|urbanizam]] pri [[UN|Ujedinjenim Nacijama]].
===Početak karijere i rad na urbanističkim projektima grada Zagreba===
 
Nakon stečenog inozemnog iskustva, mladi Antolić se vraća u [[Zagreb]] i od [[1930.]] do [[1932.]] radi u uredu [[Aleksandar Freudenreich|Freudenreicha i Deutscha]] kao samostalni arhitekt projektant. Također, bio je član Radne grupe Zagreb uz: [[Viktor Hećimović|Viktora Hećimovića]], [[Zvonimir Kavurić|Zvonimira Kavurića]], [[Josip Pičman|Josipa Pičmana]], [[Josip Seissel|Josipa Seissela]], [[Bogdan Teodorović|Bogdana Teodorovića]] i [[Ernest Weissmann|Ernesta Weissmanna]]. [[1932.]] polaže stručni ispit u [[Beograd]]u i s radom nastavlja u Gradskom građevnom odsjeku zagrebačkoga Gradskog poglavarstva, gdje je zajedno sa [[Hribar|S. Hribarom]], [[Ulrich|A. Ulrichom]] i [[Seisssel|J. Seisselom]], a kasnije i sas [[Zemljak|I. Zemljakom]] do [[1945.]] radio na urbanističkom planu i Regulatornoj osnovi za [[Zagreb]]. Antolić je redoviti član CIAM-a od 1932. do 1939. godine, na čijim kongresima redovito sudjeluje ([[Atena]], [[Amsterdam]], [[Pariz]], [[Zürich]], [[Budimpešta]]). [[1933.]] godine bio je potpisnik [[Atenska povelja|Atenske povelje]] (kojom je [[Le Corbusier]] postavio temelje modernog planiranja gradova i koja se smatra jednim od najvažnijih dokumenata funkcionalnog urbanizma). Antolićevo sudjelovanje na tim međunarodnim kongresima izrazito je bitno za našu sredinu, jer je znanja i svjetonazor koji je tamo razvijao primjenjivao radeći kao urbanist i arhitekt u [[Zagreb]]u. O načelima novog urbanizma više je puta sam pisao u stručnom tisku, u nizu članaka o suvremenoj arhitekturi i gradogradnji. V. Antolić je već kao mladi arhitekt prepoznao utjecaj razvoja automobilizma na urbanističku strukturu grada [[Zagreb]]a, te se u Aferi oko kolnog mosta iz [[1935.]], današnjeg pješačkog mosta, zajedno sa zagrebačkim kolegama zalagao za izgradnju nove alternative koja će omogućiti neometani promet motornih vozila u oba smjera. Iako je njihov prijedlog za izgradnjom većeg mosta po uzoru na tadašnje glavne europske gradove bio odbijen, njihove kritike na veličinu i ulogu tadašnjeg kolnog mosta u [[Zagreb]]u su se pokazale točne u odnosu na brzinu razvoja cestovnog prometa i kasnije prenamjene u pješački most nakon što je izgrađen novi [[Jadranski most]].
 
<nowiki>''</nowiki>Antolić je, dakle, našu kulturnu klimu na početku tridesetih godina povezivao s najnaprednijim kretanjima svjetske arhitektonske misli i praktična djelovanja, uključujući nas u svjetska zbivanja. Danas nam je to saznanje osobito važno, jer opet moramo isticati vrijednosti naše moderne misli i djela onog vremena kad smo arhitektonskim stvaralaštvom stajali uz bok europskoj avangardi. Antolić je svojim djelom, širokom kulturom i međunarodnim angažiranjem pokazivao naš identitet u sklopu razvitka moderne europske arhitekture između dva rata.<nowiki>''</nowiki><ref>Tomislav Premerl, ''CIAM i naša međuratna arhitektura'', u: ''Arhitektura'', 189-195, Zagreb, 1984-1985.</ref>
Od [[1945.]] nadalje nastavlja s radom na urbanističkim projektima u Ministarstvu građevina u Zagrebu. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[1945.]], Antolić organizira Urbanističku službu u Hrvatskoj s ciljem promicanja funkcionalnog urbanizma. [[1946.]] mu je dodijeljena dužnost direktora urbanističkog Instituta u sklopu Ministarstva komunalnih poslova u [[Zagreb]]u. [[1948.]] nastavlja funkciju direktora Urbanističkog Instituta u Narodnom odboru grada [[Zagreb]]a, te na temeljima tadašnje suvremene teoretske misli sa suradnicima radi ''Regulacioni plan'' i ''Direktivnu regulacionu osnovu Zagreba'' [[1949.]] – [[1953.]]
 
Od [[1951.]] do [[1953.]] obnaša dužnost direktora Urbanističkog Zavoda Narodnog odbora grada [[Zagreb]]a. Od [[1953.]] do [[1965.]] bio je savjetnik [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] za urbanizam i regulativno planiranje.
 
===Inozemna karijera===
===Glavne značajke stvaralaštva===
 
Antolić je odigrao jednu od glavnih uloga u promicanju i ostvarivanju ideja funkcionalnog urbanizma temeljenog na kritičkim i znanstvenim načinima rješavanja urbanističkih problema. Funkcionalni urbanizam je definirao kao „pitanje funkcionalnoga društvenog uređenja, a ne funkcionalne arhitekture”. Cijelo Antolićevo stvaralaštvo se temelji na materijalističko deduktivnoj metodi u urbanizmu, koju su zagovarali i članovi CIAM-a ([[Congrès International d'Architecture Moderne]]) <ref>{{cite book |title= Arhitekt Vladimir Antolić − zagrebački urbanistički opus između dva svjetska rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2009 |publisher= Arhitektonski fakultet, Prostor, Vol.17 No.2(38) |location= Zagreb |pages= 274 [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185]}}</ref> Antolić je već kao mladi stručnjak smatrao da „arhitektura nije uzrok samovoljno odabranih oblika u prirodi, niti domišljatost, već plod dugogodišnjeg razvoja građevne tehnike primijenjene na temeljne materijale: drvo, kamen, čelik, beton, ravni nadvoj većih raspona, itd., te da u toj njenoj jedinstvenoj osobini treba tražiti umjetnost oblikovanja u skladu s duhom vremena i stupnjem općega društvenog razvoja." <ref>{{cite book |title= Arhitekt Vladimir Antolić − zagrebački urbanistički opus između dva svjetska rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2009 |publisher= Arhitektonski fakultet, Prostor, Vol.17 No.2(38) |location= Zagreb |pages= 273 [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185]}}</ref> U svakom segmentu svoga rada pokušavao je riješiti tadašnje aktualne probleme neplanirane gradnje, loših uvjeta stanovanja na periferiji grada predviđajući industrijski napredak, razvoj cestovnog prometa, širenje gradova i smanjenje zelenih površina. Poznato je njegovo stajalište da „Zelenilo u gradu treba biti osim rezervoara zraka i prostor za kretanje ljudi, za sport i rekreaciju.“ što se najbolje očituje u planu [[Cvjetno naselje|Cvjetnog naselja]] u Zagrebu. Utjecaj na njegovo stvaralaštvo su imala i česta putovanja u [[Njemačka|Njemačku]] s ciljem praćenja trendova moderne njemačke arhitekture, proizašle iz pokreta „[[Bauhaus]]“ te izvedenih satelitnih gradova [[Frankfurt na Majni|Frankfurta na Majni]] i [[Berlin]]a. Antolić je bio nadahnut ljudskom vrijednosti toga pokreta koji je izašao iz novih mogućnosti gradnje kao posljedice suvremenih materijala i tendencije usavršavanja kvalitete stambenog prostora za pojedinca. Najbolji primjer inspiracije pokreta [[Bauhaus]] se odražava se u tipskim kućama [[Cvjetno naselje|Cvjetnog Naselja]] koje odlikuju spoj prirodne svjetlosti, zelenila prirode i jednostavnih linija.
 
=== '''Realizacija zagrebačkog Cvjetnog naselja ''' ===
Grad Zagreb nije nastao kao grad na rijeci, Sava je zapravo samo tekla pokraj Zagreba. Do tridesetih godina 20-og stoljeća grad se razvijao linearno, uzduž željezničke pruge, na istok i zapad. Područje prema jugu i Savi, zbog neregulirana korita i čestih poplava, ostalo je dugo samo njegova južna granica, izolirani, nedefinirani prostor divlje izgradnje sa skladištima, manjom industrijom i potleušicama. Nakon Međunarodnog natječaja za generalnu regulatornu osnovu Zagreba 1930-31. taj je prostor prihvaćen kao potencijalno atraktivan za širenje grada. Vlado Antolić kao djelatnik Gradskog građevnog ureda, zajedno sa S. Hribarom, A. Ulrichom i J. Seisselom, a kasnije i s I. Zemljakom, od 1932. do 1945. godine radi na Regulatornoj osnovi Zagreba. U tom vremenu, godine 1939. Vlado Antolić projektira Cvjetno naselje, jedno od prvih planski izgrađenih naselja uz rijeku Savu.
 
Cvjetno naselje projektirano je kao humano (i humanitarno) naselje za činovnike – srednju klasu koja nije životno ugrožena, ali nema i nikad neće zaraditi dovoljno novca za gradnju kuće ili stana – pa im je omogućeno graditi na otplatu. Projekt je bio urbanističko – arhitektonski, ali i socijalan: sagledavao je i rješavao čitav niz problema, od nabave kredita do otplate, te od parcelacije zemljišta do izgradnje različitih tipova kuća, a podrazumijevao je i izgradnju infrastrukture naselja – vrtića, škole, dućana, igrališta, parka, itd. Obiteljske kuće su izgrađene, ali je drugi svjetski rat prekinuo gradnju dodatnih sadržaja. Autor hortikulturnog uređenja te školske zgrade izgrađene tek 1957. godine je Zlatko Neumann, autor stambenih nizova Stjepan Planić, a autori obiteljskih kuća su Vlado Antolić, Zvonimir  Kavurić i drugi. Tlocrt naselja vrlo je jednostavan i neznatno izmijenjen u izvedbi u odnosu na prvotni plan. Ortogonalna mreža ulica – ulice I-IV Cvjetno naselje u smjeru sjever-jug, ulica Savski nasip na jugu i gradska obilaznica – Zadarska ulica (sada Slavonska avenija) na sjeveru uokviruju tri polja zemljišta sas po 22 parcele za gradnju obiteljskih kuća. Parcele su veličine 20 x 40 metara, dakle 800 m<sup>2</sup>. U smjeru istok-zapad naselje je presijecala pješačka ulica Cvjetna aleja. Kasnije se ulice I-IV Cvjetno naselje zatvaraju prema sve više prometnoj Slavonskoj aveniji, a Cvjetna aleja postaje stambena prometnica, što je mali ustupak za dobiveno, jer se blizina dviju glavnih i najprometnijih gradskih prometnica – Slavonske avenije i Savske ulice – unutar naselja uopće ne osjeća. Rijedak promet stambene ulice ne umanjuje ljepotu i mir drvoreda. Obostrano uz ulice I-IV Cvjetno naselje nižu se parcele za samostojeću obiteljsku izgradnju, a kuće su na parceli smještene sve jednako – sve imaju predvrt od 8 metara, uređen prema zajedničkom hortikulturnom planu kao travnjak s ukrasnim biljem i ograđen prema ulici živom ogradom, tj. živicom. Posebno je zanimljiva prvobitna koncepcija: parcele nisu trebale biti međusobno odjeljene ogradama – kuće su trebale imati jedan zajednički vrt/park. Međutim, taj skandinavski princip zajedničkog korištenja parcele bio je prerevolucionaran i nije zaživio kod nas pa su sagrađene i ograde. Kuće su orijentirane na jug i prema vrtu (istok ili zapad). Udaljenost od sjeverne međe svim kućama je 3m, tek da omogući pristup kući i vrtu. Stražnji vrtovi zamišljeni su kao travnjaci, voćnjaci i povrtnjaci. Parcele su dovoljno velike, udaljenost susjednih kuća je oko 10 metara, pa svaka ima dovoljno sunca. 
 
Antolić je projektirao nekoliko tipova kuća, različitih tlocrtnih gabarita i različitih visina (jednokatne i dvokatne), različitih tlocrtnih rasporeda, ali sve s istim konstrukcijskim karakteristikama i istim arhitektonskim izrazom. Zanimljivost konstrukcije proizašla je iz lokacije – blizina savskog nasipa inicirala je ideju o gradnji <nowiki>''</nowiki>modernih sojenica<nowiki>''</nowiki>  – Antolić je (s istaknutim statičarem Zvonimirom Kavurićem) projektirao kuće na armiranobetonskim stupovima. Glavni stambeni sadržaji su na katu (piano nobile) zaštićeni od poplave, a u prizemlju s armiranobetonskim stupovima i ispunom ziđa od opeke smještene su pomoćne prostorije. U slučaju poplave Sava može odnijeti zidove prizemlja, ali stupove ne. Velika poplava dogodila se 1964. godine, ali srećom nije odnijela ni zidove.
 
Uredbom je bio zadan vanjski izgled kuća u naselju pa je velik dio naselja izgrađen prema projektima ponuđenih tipova kuća arhitekta Antolića, karakterističnog blago skošenog jednostrešnog krova (prekrivenog valovitim salonitom). Cijelo naselje projektirano je u najboljoj maniri moderne, slijedeći sve naputke zaključaka CIAM-a, Atenske povelje, kao mali La ville radieuse – zračni grad. Cvjetnim naseljem Antolić je obogatio grad Zagreb arhitektonskim i urbanističkim vrijednostima. Pojedinačne objekte naselja projektirao je do detalja pri čemu je arhitektonska koncepcija strogo podređena funkciji i konstrukciji. Usprkos tome, Antolić u svoje projekte za srednji građanski sloj unosi humanizam, on gradi kuće razmišljajući o njima kao o domovima. Cvjetno naselje na zagrebačkom Trnju bilo je, po riječima književnice Željke Čorak, <nowiki>''</nowiki>zagrebački međuratni urbanistički domet<nowiki>''</nowiki> , a i danas, nakon više od 80 godina, njegovog se urbanizma ni arhitekture, a naročito ideje, ne bi posramio nijedan suvremeni arhitekt.
 
===1930-ih===
 
*[[1929.]] – natječaj za Dom u Banjaluci
*[[1932.]] - regulacija splitskih predjela Baćvice i Firule s Josipom Pićmanom i Zdenkom Strižićem, prvonagrađen <ref name="Ivanković 2009 271 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185">{{cite book |title= Arhitekt Vladimir Antolić − zagrebački urbanistički opus između dva svjetska rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2009 |publisher= Arhitektonski fakultet, Prostor, Vol.17 No.2(38) |location=Zagreb Zagreb|pages= 271 [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185]}}</ref>
*[[1932.]] – izložba o stanovanju u „Zemlji“ časopis progresivnih intelektualaca
*[[1934.]] – obiteljska vila u Blažekovoj ulici 4, utjecaj Bauhausa i Le Corbusierove purističke faze <ref name="Ivanković 2009 272 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185">{{cite book |title= Arhitekt Vladimir Antolić − zagrebački urbanistički opus između dva svjetska rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2009 |publisher= Arhitektonski fakultet, Prostor, Vol.17 No.2(38) |location=Zagreb Zagreb|pages= 272 [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185]}}</ref>
*[[1933.]] – [[1934.]] - zajedno sa Zvonimirom Kavurićem i Viktorom Hećimovićem radi na natječaju za Tomislavov dom na Sljemenu i osvoja drugi otkup i natječaj za dom Poštanske štedionice s Blažekovićem
*[[1935.]] – drugonagrađeni na natječaju za projekt paviljonskog sklopa Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Maksimiru u Zagrebu, trećenagrađeni za zgradu Zakladne bolnice u Zagrebu s članovima RGZ-a <ref name="Ivanković 2009 272 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185"/>
*[[1936.]] - natječaj za Regulacijsku osnovu Sušaka s Jurjem Neidhardtom i Zdenkom Strižićem <ref name="Ivanković 2009 271 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185"/>
*[[1936.]] – samostalno je izveo zgradu ambulante u tadašnoj Hirčevoj ulici 1. u Zagrebu
*[[1936.]] – natječaj za hotel na Plitvicama
*[[1935.]] – [[1936.]] Regulacijske osnove Niša i Novoga Sada
*[[1937.]] – prijedlog novog Doma inženjera s uključenom klubskom kućom i tehničkim muzejem
*[[1938.]] – [[1940.]] – autor projekta Cvjetno naselje, jedno od prvih planski izgrađenih naselja uz rijeku Savu u Zagrebu.
 
{|
===1940-ih===
 
*[[1945.]] – [[1948.]] – aktivan rad u Ministarstvu građevina, izrađuje direktivne osnove za Zagreb, Karlovac, Sisak, Dubrovnik, Makarsku i Dugu Resu <ref name="Udruženje hrvatskih arhitekata 1981 9">{{cite book |title= Čovjek i Prostor |last= Udruženje hrvatskih arhitekata |year= 1981 |publisher= 10/1981 (343) |location=Zagreb Zagreb|pages= 9]}}</ref>
*[[1946.]] – [[1948.]] – direktivna regulatorna osnova Bitole, Prilepa, Sv. Nikole, Struge i Ohrida, regionalni plan Ohridskog jezera, izvedba vila na Ohridskom jezeru za Vladu Republike Makedonije
*[[1949.]] – autor Moskovskog bulevara (današnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu) kao jedinog (djelomičnog) ostvarenja planske izgradnje grada u prvim desetljećima nakon rata, koja je predstavljena u direktivnoj regulacijskoj osnovi grada [[1949.]] pod pečatom tadašnjeg Urbanističkog instituta Hrvatske, u kojem je ravnatelj bio Vladimir Antolić. Nikad do kraja izgrađena Ulica grada Vukovara najbolji je primjer CIAM-ovskih urbanističkih principa i Atenske povelje, Le Corbusiera.<ref>{{cite book |title= Ulica grada Vukovara 1945.-1971. i moderne vizije Zagreba u 20. stoljeću - refleksije utjecaja Internacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu nakon Drugog svjetskog rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2008 |publisher= Arhitektonski fakultet |location=Zagreb Zagreb|pages= 332 [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=378218]}}</ref>
*[[1949.]] – direktivna regulacijska osnova Novoga Zagreba.<ref>{{cite book |title= Planiranje i izgradnja Zagreba 1945 – 1952 |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2011 |publisher= Arhitektonski fakultet |location=Zagreb Zagreb|pages= 369 [http://virtual.arhitekt.hr/prostor/Lists/Clanci/Attachments/352/07_ivankovic.pdf]}}</ref>
*[[1949.]] – prijedlog rješenje elemenata razvoja grada Zagreba, odnos prema željezničkoj pruzi, željeznički čvor, širenje i prodor grada prema jugu, regulacija Save, zoniranje nove industrije, stambene zone i Trnje kao zone visokog urbaniteta.<ref name="Udruženje hrvatskih arhitekata 1981 9"/>
 
 
*[[1931.]] – osnutak Radne grupe Zagreb ([[1931.]] – [[1934.]]) sa Z. Kavurićem, J. Pičmanom, J. Seisselom, V. Dušmanom Hećimovićem, B. Teodorovićem i E. Weissmannom <ref name="Ivanković 2009 271 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185"/>
*[[1932.]] i [[1933.]] priprema hrvatske delegacije CIAM-a za Četvrti kongres, tema „Funkcionalni grad“, gdje surađuje s Le Corbusierom i Serteom i izlaganje dijela materijala na četvrtoj izložbi „Zemlje“ u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, „Kuća i život“ <ref>{{cite book |title= Arhitekt Vladimir Antolić − zagrebački urbanistički opus između dva svjetska rata |last= Ivanković |first= Vedran |year= 2009 |publisher= Arhitektonski fakultet, Prostor, Vol.17 No.2(38) |location=Zagreb Zagreb|pages= 271-274 [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=70185]}}</ref>
*[[1932.]] – sudjelovanje na projektu „Problemi suvremene arhitekture“ zajedno s Pičmanom i Weissmannom
*[[1933.]] – predavanja na Pučkom učilištu „Grad i društvo“, urbanizam mora osigurati kolektivni napredak na temelju unaprijed organiziranog plana
 
== Izvori ==
{{izvori|30em}}
*Ivanković, V., Obad Ščitaroci, M., Planiranje i izgradnja Zagreba 1945.-1952., Prostor, UDK 71/72, 19 (2011), 2 (42), str. 362-375
*Ivanković, V., Moskovski boulevard – Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine, Arhitektura i urbanizam na razmeđu Istoka i Zapada, Prostor, 14(2006), 2(32) str. 178 – 195
*Cvjetno naselje u Zagrebu // Inženjer, 3-4: 2, 1940., Zagreb
*Gdje će biti sagradjen novi dom inženjera: u Pierottijevoj ili Šubićevoj ulici?// Večer, 6. ožujka 1937., 7-8, Zagreb
130.170

uređivanja