Vranski priorat: razlika između inačica

U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]] (drugi naziv za templare - božjaci), [[Glogovnica|Glogovnicu]], dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]].

Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.</ref>

U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i [[Ivan Tomko Mrnavić]] u svom drugom djelu, „''Discorso del Priorato della Wrana''“, napisanom [[1609.]], a objavljenom u redakciji [[Luka Jelić|Luke Jelića]] tek [[1906.]] godine. <ref>{{Cite book |last=Tomko Mrnavić |first=Ivan |title=Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306 |year=1906 (1609) |url=https://www.scribd.com/document/54466177/Glasnik-Zemaljskog-muzeja-u-BiH-godina-18-knjiga-3-juli-septembar-1906 |location=Sarajevo}}</ref><ref>{{Cite book |last=Tvrtković |first=Tamara |title=Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36 |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |location=Zagreb, Šibenik}}</ref>