Razlika između inačica stranice »WiTricity«

Bežični prijenos struje nije nova ideja; [[Nikola Tesla]] je demonstrirao "prijenos električne energije bez žica" koji ovisi o [[Električna vodljivost|električnoj vodljivosti]] već [[1891.]] godine. Teslin efekt (nazvan tako u čast Nikole Tesle) je arhaičan naziv za primjenu ove vrste električne vodljivosti (kretanje energije kroz prostor i materiju, a ne samo stvaranje [[napon]]a u [[Električni vodič|vodiču]]). William C. Brown demonstrirao je [[1964.]] u [[CBS (TV mreža)|CBS-ovim]] Večernjim vijestima sas [[Walter Cronkite|Walterom Cronkiteom]] ("CBS Evening News with Walter Cronkite") model [[helikopter]]a koji je svu energiju potrebnu za let dobivao pomoću mikrovalne zrake. Između [[1969.]] i [[1975.]] Bill Brown bio je tehnički direktor JPL Raytheon programa koji je poslao 30 kW preko udaljenosti od 1 [[milja|milje]] (oko 1,6 km) s učinkovitošću od 84%.

Za razliku od bežičnog prijenosa energije na velike udaljenosti, koji se temelji na [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskim]] (EM) valovima, WiTricity temelji na upotrebi rezonantnih objekata u paru. Dva takva objekta iste rezonantne frekvencije sklona su učinkovitoj razmjeni energije, dok istovremeno tek slabo reagiraju sa stranim rezonantim objektima.<ref>{{cite web |url=http://www.cropress.net/spip.php?article2226 |title=Marin Soljačić sa suradnicima bežično prenio energiju |publisher=Cropress |date=2007-06-08 |url-status=dead }}</ref> Ne zna se točno zašto se ova tehnologija nije razvijala. Istraživači to pripisuju mnogim razlozima, od ograničenja dobro poznatih zakona fizike pa do nedostatka potrebe. Tek od nedavno potrošači imaju veliki broj prenosivih uređaja koji trenutno zahtijevaju baterije i punjače.

Istraživači sas MIT-a su uspješno demonstrirali bežični prijenos energije s izvora do 2 metra udaljene žarulje od 60 W s učinkovitošću od oko 40%. Pri tome su koristili dvije [[Bakar (element)|bakrene]] [[Zavojnica|zavojnice]] od oko 60 cm u promjeru, koje su bile ugođene na frekvenciju od 10 [[MHz]].<ref>http://www.witricitypower.com/experiment.html</ref><ref>http://www.sciencemag.org/cgi/rapidpdf/317/5834/83.pdf?ijkey=94ff.Ay4jRMqU&keytype=ref&siteid=sci (6. srpnja 2007.)</ref> Jedna je bila spojena na električnu mrežu, a na drugu je bila spojena žarulja. Žarulja je nastavila svijetliti čak i kad je između dvije zavojnice postavljena drvena ploča. [[Aristeidis Karalis]] je izjavio "Ovdje vidimo čaroliju rezonantog uparivanja. Uobičajena nerezonantna magentska indukcija bila bi skoro milijun puta manje efikasna u tom osobitom sistemu."<ref>{{cite web |url=http://www.popularmechanics.co.za/content/news/singlepage.asp?key=331 |title="WiTricity" |publisher=Popular Mechanic |date=2007-06-13 |url-status=dead }}</ref> Takav sistem za komercijalnu uporabu mogao razviti za tri do pet godina.

Daljnji razvoj ove tehnologije uključuje prijenos podataka - prijenos neće interferirati sas [[Radioradio valovi|radio valovima]]ma zbog čega takvi uređaji neće morati imati dozvolu ili vladino dopuštenje.

U prosincu 2013. Toyota je licencirala WiTricity tehnologiju za buduću seriju električnih automobila. U lipnju 2014. WiTricity Corp. je sklopila ugovor s Intelom o integraciji njihove tenologije u Inteleove uređaje. Još nekoliko kompanija preuzelo je licencu. <ref>{{cite web |url=http://newsoffice.mit.edu/2014/making-wire-free-future-0710 |title=Making a Wire-Free Future |publisher=MIT |date=2014-07-10}}</ref>