Đura Jakšić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m točke u wikipoveznice s godinama |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 16:
|potpis =
}}
'''Georgije "Đura" Jakšić''' ([[Srpska Crnja]], [[27. srpnja]] [[1832.]] - [[Beograd]], [[16. studenog
== Životopis ==
Rođen je [[1832.]] godine u Srpskoj Crnji, u [[Banat]]u, u svećeničkoj obitelji. Otac ga upisuje u trgovačku školu iz koje bježi tri puta i na kraju upisuje nižu gimnaziju u [[Segedin]]u. Poslije završene osnovne škole u Srpskoj Crnji i niže gimnazije u Segedinu (danas [[Mađarska]]), odlazi u [[Temišvar]] (danas [[Rumunjska]]) učiti slikati. Uoči revolucionarne [[1848.]] godine bio je student umjetničke akademije u [[Pešta|Pešti]], ali je zbog revolucionarnih događaja morao ju napustiti. Vrativši se u rodni kraj produžio je učenje slikarstva u [[Zrenjanin|Bečkerek]]u kod [[Konstantin Danilo|Konstantina Danila]] čuvenog slikara tog doba, tražeći vlastiti umjetnički izraz i produbljujući svoja znanja, pa i [[njemački jezik|njemačkog jezika]].
U revoluciji 1849. godine, iako šesnaestogodišnjak, sudjeluje kao dobrovoljac. Kada se revolucija završila porazom, napisao je: „Ah, zašta ginusmo i stradasmo – a šta dobismo!” Ubrzo ga neimaština prisiljava prihvatiti razne poslove. Tih godina često mijenja mjesta boravka, odlazi u Beograd, ali se vrlo brzo upućuje u [[Beč]] nastaviti studirati [[slikarstvo]]. U Beču se kreće u umjetničkim krugovima
Krajem [[1855.]] godine nastanio se u [[Kikinda|Kikindi]] i živio od slikarstva. Piše i pjesme i tiska ih u ''Sedmici'' pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelazi [[1856.]] godine, potaknut povratkom prijatelja
Od [[1857.]] prelazi u [[Srbija|Srbiju]], gdje ostaje sve do smrti. U Srbiji radi kao seoski učitelj (u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, Rači kod [[Kragujevac|Kragujevca]] i [[Požarevac|Požarevcu]], u kome se i oženio) i kao gimnazijski učitelj crtanja (u Kragujevcu, Beogradu i [[Jagodina|Jagodini]]).
Redak 34:
== Književni rad ==
Napisao je oko 40 pripovijedaka, tri drame u stihu: ''Stanoje Glavaš'', ''Seoba Srbalja'' i ''Jelisaveta''. Ostavio je nezavršen povijesni [[roman]] ''Ratnici'' o srpsko-turskom ratu 1876.
Jakšić je stvarao [[Lirika|lirsku]], [[Epika|epsku]] i [[Drama|dramsku]] poeziju. Svoje lirske pjesme objavljuje skoro po svima srpskim časopisima. Za života je objavio zbirku svoje lirike ''Pesme''
Redak 46:
Jakšić je jedan od najranijih i najplodnijih srpskih pripovjedača. Najviše je pisao u prozi: oko četrdeset pripovjetki i skica, od kojih nekoliko nedovršenih.
Od drama, umjetnički je najuspjelija ''Jelisaveta kneginja crnogorska'', pisana u duhu [[William Shakespeare|šekspirovske]] dramaturgije,
Najmanje je radio na lirici, pa ipak, Đura Jakšić je stvorio izvjestan broj pjesama od trajne i klasične vrijednosti. Neke od njih, kao ''Na Liparu'', ''Mila'', ''Koga da ljubim'', ''Put u Gornjak'', ''Kroz ponoć nemu'', spadaju u najbolje stihove srpske poezije.
| |||