Đuro Vilović: razlika između inačica

Đuro Vilović je godinama dopunjavao svoj rukopis ''Krvava crkva'', s podnaslovom ''Hrvatski popovi i fratri u raspadu Jugoslavije i u pokoljima Srba'', kojega je naposljetku objavila tek [[Srpska radikalna stranka]] 2009. godine.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/lat/vesti/krvava-crkva.html |title=Krvava crkva, prezentacija knjige |author=Slobodan Jarčević |date=2009-08-27 |language=srpski |publisher=Srpska radikalna stranka |accessdate=2021-04-13}}</ref> U tom djelu je Vilović zastupao radikalno jugoslavenstvo i srpstvo. Kao pobornik teze da hrvatski narod zapravo ne postoji, u knjizi "Krvava crkva" prema osobnom iskustvu govori o rijetkim Hrvatima svojega doba koji su poput njega odlučili postati Srbima: „''Tih je Hrvata bilo malo tek toliko da se može reći da ih je – ipak bilo. Ti su se Hrvati već toga dana konačno i definitivno pretopili u Srbe, jer ih je srpska duša i svest i borbenost srknula, kao što srče veća kaplja sitne kapljice vode. Od toga dana ti Hrvati više u sebi ne mogu ništa da prona­đupronađu hrvatsko osim jednog bezgraničnog bola i isto takva stida što im je sudbina udesila, da se rode pod hrvatskim imenom''.”<ref>{{Citiranje weba |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=334488 |title=Dva srpska povjesničara o Stepincu Povodom knjige Ljubodrag Dimić, Nikola Žutić, Alojzije Stepinac – država, crkva, nadbiskup (1934-1941) (Beograd: „Filip Višnjić”, 2017), 456 str. |author=Jure Krišto |publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 51 No. 3, 2019. |accessdate=2021-04-05}}</ref>

{{izvori|30em}}