Šahovska notacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodana i druga oznaka (za veliku rohadu) |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
'''Šahovska notacija''' je skraćeni način zapisivanja [[
U općoj upotrebi danas je takozvana '''[[šahovska algebarska notacija|algebarska notacija]]'''. Ona se prvi put pojavljuje još u jednom francuskom rukopisu iz [[1173.]] godine, ali u široku upotrebu ušla je tek u XIX. st. Godine [[1981.]] [[FIDE]] ju je usvojila kao standard. U zemljama engleskog govorog područja još se ponekad koristi t.zv. [[opisna šahovska notacija|opisna notacija]].
Redak 35:
: 1.e2-e4 e7-e5 2.Sg1-Sf3 Sb8-c6 3.Lf1-b5 a7-a6 4.Lb5-a4 Sg8-f6 itd.
Puna notacija olakšava
: 1.e4 e5 2. Sf3 Sc6 3.Lb5 a6 4.La4 Sf6.
Redak 43:
Npr. ako se bijeli skakači nalaze na c3 i g1, oba mogu doći na e2. Tada pišemo: Sce2 ili Sge2. Ako se topovi nalaze na h3 i h5, oba mogu doći na h4. Tada pišemo T3h4 ili T5h4.
[[Rohada|Rohadu]] označavamo znakom "0-0"u slučaju male rohade (
== Dodatni znakovi ==
Redak 56:
Pri skraćenoj notaciji za pisanje poteza, u literaturi se sreću dvije konvencije: da se znak uzimanja stavlja između oznake za figuru koja se kreće i završnog polja, ili da se stavlja između oznake figure i završnog polja.
Tako npr. u gore navedenm primjeru početka partije u četvrtom potezu bijeli može lovcem uzeti skakača, što se bilježi
Pri punoj notaciji stavlja se između oznaka za početno i za završno polje: 4. Lb5:c6 odnosno 4. Lb5×c6.
== Znakovi komentara ==
|