Hrvati u Vojvodini: razlika između inačica

Stvari su se počele micati padom [[Aleksandar Ranković|Ranković]]a i daljnjim liberalizacijama 1960-ih i početkom 1970-ih, odnosno za vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]. No i tada u teškim uvjetima.

1960. su se sukobili pisci suradnici časopisa Rukoveti oko Miroslava Krleže, Marka Ristića i Oskara Daviča. Ishod je bio još jači dogmatizam, a hrvatske pisce se postupno uklonilo iz Uredništva, a suradnju su uskratili i onima koji su osnovali Rukovet.<ref name="suvremenaknjizevnost"/> 1960-e je tako hrvatsko kulturno djelovanje ostalo ograničeno unutar okvira Katoličke crkve, malom broju društava kao što su somborski [[HKUD Vladimir Nazor, Sombor|"Vladimir Nazor"]] i tavankutski "Matija Gubec". Vojvođanski hrvatski pisci su velikim dijelom djelovanje prebacili u Hrvatsku. U Vojvodini su ostali na hrvatskom pisati [[Ante Jakšić]], [[Jakov Kopilović]], [[Juraj Lončarević]], [[Miroslav Slavko Mađer]], [[Lazar Merković]], [[Matija Poljaković]], [[Ante Sekulić]], [[Mara Švel-Garmišek]], [[Balint Vujkov]] i još neki.<ref name="HNVBara"/> No, zbog gospodarskog prosperiteta i obrazovnih mogućnosti 1950-ih i 1960-ih, Vojvodina je privukla hrvatske ekonomske migrante iz siromašnijih krajeva, najviše iz BiH, što je zbog činjenice da je to bilo stanovništvo u reproduktivnoj dobi, povoljno utjecalo na porast broja Hrvata, tako da je 1961. Vojvodina imala najveći postotak Hrvata nego ikad prije i poslije. Hrvatsko kulturno djelovanje je bilo otežano i ulaskom u 1970-e. Liberalizacije se osjetila u obnovljenoj [[Dužijanca|Dužijanci]] 1968. u kojoj je sudjelovalo 3000 sudionika, a pratilo više od 100.000 gledatelja. Pokrenut je godišnjak [[Subotička Danica|Danica]].<ref name="CPI"/>Ipak, netom rođena ideja osnivanja pododbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] je osujećeno, pa je osnovano par društava s hrvatskim predznakom. Tako su primjerice 1970. raznorazni pritisci utjecali na to da se umjesto planiranog osnivanja ogranka Matice hrvatske u Subotici osnuje [[Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Bunjevačko kolo]]: beogradski tisak je to javnosti unaprijed prikazivao negativnim, a onda je uslijedila osuda od strane jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita.<ref name="Bara"/>"Sječom u Karađorđevu" [[1971.]] je uslijedio novi progon i zatvaranje vojvođanskih Hrvata, posebice inteligencije, od čega se tamošnja hrvatska zajednica nikad nije oporavila. Iz javnog života vlasti su uklonile više od 120 članova<ref name="suvremenaknjizevnost"/> Pododbora Matice hrvatske koji se trebao osnovati. Radilo se o brojnim javnim djelatnicima, publicistima, pravnicima, inženjerima, liječnicima, novinarima, spisateljima, znanstvenicima, političarima te osoblju iz medija: suradnicima i urednicima radija, novina i časopisa<ref name="suvremenaknjizevnost"/> koji su uhićeni, zatvoreni ili otpušteni s posla.<ref name="CPI"/> Hrv. društvima je opet uklonjen predznak "hrvatski", a uslijedila su "''proganjanja i ukidanja svega što je hrvatsko, iseljavanja, sudski procesi, nasilna asimilacija i represija''" koja je potrajala narednih 20 godina, učinivši to razdoblje jednim od najtežih u povijesti za bačke Hrvate.<ref name="Glasila"/> Slomom proljeća se dio hrvatskih aktivista preselio u SR Hrvatsku.<ref name="Cvijin"/> Indikativno je da je jugoslavenskom režimu bilo nepodobno ikakvo spominjanje neravnopravnosti Hrvata u Vojvodini. Tako je šesti broj [[Hrvatski književni list|Hrvatskog književnog lista]] bio zabranjen jer je sadržavao pismo čitatelja koji je pisao o neravnopravnosti Hrvata u Vojvodini. Objašnjenje koje su vlasti dale je glasilo da je to bilo "protuustavno pisanje" "jer se objavljivanjem tog pisma taj list pača u unutarnje stvari druge republike, na što taj list nema pravo".<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/IV_tomcic.html Tomislav Jonjić] Razgovor sa Zlatkom Tomičićem, pristupljeno 10. prosinca 2011.</ref>

 

Kroz cijelo vrijeme od 1945. do raspada SFRJ su veze bačkih Hrvata s Hrvatskom bile slabije nego u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, iako su Hrvati bili školovanjem, kulturom, gospodarski, rodbinski i na druge načine vezani za SR Hrvatsku.<ref name="Cvijin"/> U tom dobu je jedina povezujuća snaga među Hrvatima u Vojvodini bila [[katoličanstvo|Katolička Crkva]].<ref name="Cvijin"/>

Promicale su tezu da su "Bunjevci poseban narod ili da su katolički Srbi", unatoč činjenici da su hrvatski preporoditelji iz Bačke [[Blaško Rajić]], [[Lajčo Budanović]], braća Kujundžići, [[Đeno Dulić]], Zomborčević i brojni drugi u hrvatskom kulturno-nacionalnom identitetu prepoznali svoj bunjevački identitet.<ref name="Istrazivanje">[http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=1719562&no=65 Hrvatska riječ] [[Krešimir Bušić]]: Istraživanje identiteta bačkih Hrvata - osobni i profesionalni izazov, 10. svibnja 2004.</ref> Dio odnarođenih bunjevačkih Hrvata je kao i u doba Kraljevine Ugarske i Kraljevine Jugoslavije služio vlastima te je želio steći identitet jačih i vladajućih naroda u susjedstvu.<ref name="Istrazivanje"/>

 

 

Slika se nije izmijenila ni u desetljeću koje je uslijedilo. Srbijanska državna tijela i ustanove su i dalje poticala podvajanje u hrvatskoj zajednici, s time što je logistički pomagale sve skupine koje su se odmetale od hrvatstva, pa su logistički podupirale kvaziznanstvene, politički anakrona nastojanja radi stvaranja umjetne podjele hrvatskog autohtonog stanovništva na sjeveru Bačke, a sve radi lakše asimilacije vojvođanskih Hrvata. U tom pravcu su i potpore koje su dolazile od srpskih ekstremnijih političkih stranaka.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5812&arc=5812 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306232656/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?arc=5812&func=viewpub&module=pagesetter&pid=5812&tid=3 |date=6. ožujka 2016. }} GrO SPO-a daje punu potporu, 18. veljače 2011., preuzeto 17. ožujka 2011.</ref>Suprotno tome, sve prohrvatske opcije su bile izložene pritiscima, zanemarivanjima ili opstruiranjima. To je dovelo do toga da hrvatska zajednica do proljeća 2011. još nije uspjela dovršiti formiranje posebnog popisa birača niti u velikim sredinama kao što su Novi Sad i Beograd, gdje živi više od 25.000 Hrvata, a sve zbog straha, velikog animoziteta spram Hrvata u Srbiji, neprepoznatljivosti u urbanim sredinama (posebice u Novom Sadu i Beogradu) itd.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=5809&arc=5809 Radio Subotica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160308095337/http://www.suboticadanas.info/html/index.php?arc=5809&func=viewpub&module=pagesetter&pid=5809&tid=3 |date=8. ožujka 2016. }} Kuntić: Evidentni propusti u radu Ministarstva za ljudska i manjinska prava, 17. veljače 2011., preuzeto 17. ožujka 2011.</ref>