Razlika između inačica stranice »Nagrada Drago Gervais«

m
pripovjetka->pripovijetka
(Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8)
m (pripovjetka->pripovijetka)
== Povijest ==
 
U ožujku [[1961.]] godine Fond ''Drage Gervaisa'' raspisao je natječaj za najbolju novelu, pripovjetkupripovijetku, pjesmu, roman, esej i dramu s tematikom narodne revolucije s obzirom da se te godine slavila 20. obljetnica ustanka protiv nacista. U tom trenutku pravo sudjelovanja imale su samo osobe koje žive na području kotara Rijeka. Dobitnici prve dodjele bili su [[Mario Schiavato]] za zbirku novela ''Mi koji volimo'', [[Marija Vukušić – Končar]] za zbirku pjesama ''Moje pjesme'' i [[Vladmir Šegota]] za zbirku pjesama ''Prah i ne prah''. Dugi niz godina propozicije natjecanja tražile su da natjecatelji moraju prebivati ili imati stalno zaposlenje na području [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]. Iznimno, ako je književno ostvarenje tematski i problemski striktno bilo vezano uz navedeno područje moglo je biti nagrađeno umjetnički vrijedno djelo i autora koji živi i radi izvan Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
 
Lokalni karakter nagrade dokida se [[2005.]] godine kada dolazi do radikalnog zaokreta u propozicijama, te se za nagradu u kategoriji najbolje neobjavljeno književno djelo mogu natjecati državljani Republike Hrvatske dok se u kategoriji za najbolje objavljeno književno djelo na čakavštini mogu natjecati i autori koji nisu državljani Republike Hrvatske. Također Grad Rijeka je 2005. organizacijske poslove u provedbi dodjele nagrade povjerio Gradskoj knjižnici Rijeka. Prvi laureati ovakva vrednovanja književnih radova bili su [[Lada Puljizević]] s romanom ''Cipele za padanje'' i [[David Kabalin Vinodolski]] sa zbirkom pjesama ''Barčica j'armana, slebron okovana''. Jedno od najsupješnijih djela nagrađenih Književnom nagradom ''Drago Gervais'' je roman [[''Fijumanka'']] [[Srećko Cuculić|Srećka Cuculića]] koji je doživio četiri izdanja.