Razlika između inačica stranice »Stevan Radić«

Dodana 2 bajta ,  prije 4 mjeseca
m
pripovjetka->pripovijetka
(RpA: WP:NI, WP:HRV)
m (pripovjetka->pripovijetka)
 
U Irig, "prijestolnicu [[Fruška gora|Fruške gore]]", došao je 1892. godine kad je izabran za učitelja i upravitelja općinske osnovne škole "Sveti Sava". I u tom mjestu, kao <!-- vispreni? :privod molimo --> učitelj, osnovao je pjevačko društvo i bio mu, punih sedam godina, besplatno voditelj zbora. Kad se [[1903.]] godine stvorila u Irigu ''"Dobrotvorna zadruga Srpkinja"'', našao se u tom društvu te ga se [[1905.]] izabralo za njenog tajnika. S tom zadrugom osnovao je vrtić i ''"Krajcarsko društvo"'', postigavši s tim lokalnim institucijama dobre rezultate. U međuvremenu radio je na ideji da se u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] stvori ''Savez Srpkinja'', a to mu je pošlo za rukom 1910. godine kad je u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]], na prvom sastanku okolnih dobrovoljačkih zadruga Srpkinja u Austro-Ugarskoj, uspio postići da se usvoji statut i formira savez. Za <!-- privod molim: pregalački -->rad na stvaranju saveza njemu je, kao priznanje, dodijeljen status počasnog člana u Nadzornom odboru. Godine [[1912.]] ostvarila se dugo očekivana ideja, koja je potekla od ženskih zadruga, da se podigne spomenik srpskoj pjesnici i književnici [[Milica Stojadinović Srpkinja|Milici Stojadinović Srpkinji]]. Čast da ga svečano, uz pozdravni govor, u prisustvu nekoliko tisuća ljudi, u blizini manastira [[Ravanica|Ravanice]] u [[Vrdnik]]u, na [[Vidovdan]], preda u amanet svojim sunarodnicima, pripala je ovom čovjeku i humanistu. Bio je zagovornik i ideje da se [[Jovan Jovanović Zmaj|Jovanu Jovanoviću Zmaju]] podigne dostojan spomenik na [[Iriški venac|Iriškom vijencu]], najvišem dijelu [[Fruška gora|Fruške gore]], no ta je ideja ostala samo zamisao.
 
Svoj je književni rad Stevan Radić, za ono vrijeme veoma obrazovan, počeo još 1883. godine [[humoreska]]ma i šalama u Zmajevom ''[[Starmali|Starmalom]]''. Zatim je, u ''[[Srbobran (tiskovina)|Srbobranu]]'' 1895., a kasnije i u ''[[Zastava (tiskovina)|Zastavi]]'' i ''[[Branik (tiskovina)|Braniku]]'', u razdoblju od [[1898.]] do [[1904.]], objavljivao svoje [[putopis]]e iz [[Baranja|Baranje]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srijem]]a, kao i mnoštvo modernih i poučnih tekstova u istim listovima pod nazivom ''Popisna praksa''. Pisao je i [[pripovjetkapripovijetka|pripovjetkepripovijetke]] u ''[[Javor (tiskovina)|Javoru]]'' i ''[[Stražilovo (tiskovina)|Stražilovu]]'' u razdoblju od 1895. do 1909., kad se posljednji put javlja u ''Braniku'', opisujući svoj put po Češkoj i boravak u [[Prag]]u, gdje je kao delegat zastupao srpsko učiteljstvo na [[Sveslavenski kongres|Sveslavenskom kongresu]] u "zlatnom gradu", te [[1909.]] godine, kad je postao dopisni član Saveza čeških učiteljskih društava.
 
Sudeći prema elektronskom katalogu [[Biblioteka Matice srpske|Biblioteke Matice srpske]], Stevan Radić je 1898. godine u [[Srijemski Karlovci|Srijemskim Karlovcima]] izdao knjigu ''"[[Baranjčice]] : priče iz života Srba Baranjaca"'', godine 1910. u Rumi pripovijetku ''"Ni iz čega"'' (136 str.) te esej ''"Srpska žena"'' (1910., 2 str., bez oznake mjesta i izdavača), u kome "poziva srpske žene da prikupe ručne radove za izložbu u Pragu 1910. godine" i "kratko govori o tradiciji ručnog rada u nas".