Organski spoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 9:
Naziv organski spoj nastao je u vrijeme kada se vjerovalo, da se spojevi koji se nalaze u živoj [[priroda|prirodi]] ([[flora]] i [[fauna]]) mogu pojaviti samo u živim organizmima pod utjecajem životne snage ([[latinski|lat]]. vis vitalis) i ti se spojevi nazivaju organskim i takvo je razumijevanje bilo nazvan znanošću o [[vitalnost]]i. Ostali spojevi pronađeni u [[mineral]]nom svijetu, tj. nežive prirode nazivaju se anorganskim.
 
[[Nijemci|Njemački]] [[kemičar]] [[Friedrich Weller]] slučajno je dobio [[tvar]] isparavanjem vodene otopine amonijevog cijanata [[1828.]]. godine, koju je uspješno identificirao kao [[urea|ureu]]. To je spoj, koji je bio poznat već tada i izoliran je iz [[mokraća|mokraće]] [[životinja]], a danas je poznat kao značajan krajnji produkt [[metabolizam|metabolizma]] [[sisavac]]a. Wellerovom sintezom poništen je postulat, da je nemoguće dobiti organski spoj iz anorganskih prekursora.
 
Ovo je [[otkriće]] označilo prekretnicu u razvoju organske kemije koja je dovela do njenog velikog širenja. Nakon [[Wellerova sinteza|Wellerove sinteze]] slijedili su i drugi [[eksperiment]]i u kojima su dobivene druge organske tvari.<ref>Henry Marshall Leicester; Herbert S. Klickstein (1951). A Source Book in Chemistry, 1400-1900. Harvard University Press. p. 309.</ref>