Narodna radikalna stranka: razlika između inačica

m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (pravopis)
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
Idejne i organizacijske osnove ''Narodne radikalne stranke'' postavili su u drugoj polovici 1870-ih godina studenti socijalisti, pristaše [[Svetozar Marković|Svetozara Markovića]]. Stranka je formalno osnovana u siječnju [[1881.]], kada je u listu ''Samouprava'' osnovan njezin program, koji potpisuje 38 poslanika. Protiv režima kneza (od [[1882.]] kralja) [[Milan II. Obrenović|Milana II. Obrenovića]], stranka promovira ideje liberalne demokracije i socijalizma: parlamentarizam, lokalna samouprava, nezavisno sudstvo, neposredni i progresivni porezi, besplatno školovanje, narodna vojska. Na vanjskopolitičkom planu, zalaže se za stvaranje '''Balkanskog saveza''' u koji bi isprva ušli Srbija, Bugarska i Crna Gora. Ključni stranački vođe su [[Adam Bogosavljević]], koji promovira koncept "seljačke" pojednostavljene građanske demokracije i općinske samouprave, i [[Pera Todorović]], ideolog i tvorac prvog pravog programa stranke. U srpnju [[1882.]] održana je Prva Glavna skupština NRS u [[Kragujevac|Kragujevcu]]. Usvojen je program, a [[Nikola Pašić]] izabran za predsjednika Glavnog odbora.
 
Dok su stare političke stranke, [[Liberalna stranka (Srbija)|Liberalna]] i [[Napredna stranka (Srbija)|Napredna]], bile ograničene na gradove, nova stranka uspijeva okupiti kako inteligenciju i omladinu tako i seljačke mase, pa već [[1883.]] ima 60.000 članova. Na izborima za skupštinu Kraljevine Srbije, radikali osvajaju većinu, ali kralj [[Milan II. Obrenović|Milan]] odbija povjeriti im sastav vlade.
 
Tada dolazi do [[Timočka buna|Timočke bune]], koju režim u krvi guši. Brojni radikali ubijeni su, osuđeni na smrt ili robiju, ili bježe u inozemstvo.
 
===Razdoblje 1883.–1918 – 1918.===
Rukovodstvo stranke postepeno se, uz žestoke unutarnje sporove, odriče radikalnih ideja i prihvaća suradnju s dinastijom, da bi izborilo bar neke reforme. Ključnu ulogu u tome ima [[Nikola Pašić]]. Godine [[1887.]] stranka postaje vladajuća u Srbiji, prihvaćaju podršku dinastiji uz određeno slabljenje autoritarnog režima. Stranka, kao i ostale srbijanske stranke, sudjeluje u sukobima klika na dvoru, u vojsci i birokraciji, koje su presudni čimbenik srbijanskog političkog života do [[1903.]]. U vanjskoj politici zastupa oslonac na Rusiju i velikosrpsku koncepciju širenja države.
 
Postignut je uspjeh u demokratizaciji kad kralj [[Milan II. Obrenović|Milan]] godine [[1888.]] prihvaća novi Ustav ("Radikalski ustav"), po kojem Srbija postaje ustavna monarhija. Sljedeće godine omrznuti kralj abdicira u korist svojeg još maloljetnog sina [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra]], imenovavši namjesništvo do njegove punoljetnosti.
Godine [[1899.]] izvršen je neuspješni atentat na bivšeg kralja [[Milan II. Obrenović|Milana]] ([[Ivanjdanski atentat]]. Svi su vođe radikala optuženi za sudjelovanje u pripremi atentata, uhićeni i izvedeni pred sud. [[Nikola Pašić]] ima ključnu ulogu: na sudu poriče bilo kakvu svoju vezu s atentatom, izražava lojalnost dinastiji [[Obrenovići|Obrenović]] i optužuje svoje stranačke drugove. Osuđen je na pet godina zatvora i odmah pomilovan, dok ostali dobivaju pet do 20 godina robije, a od smrtne kazne spašava ih intervencija Rusije. Sljedeće su godine, povodom ženidbe kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra]], bili pomilovani.
 
Godine [[1901.]] iz stranke se odvaja grupa pod vodstvom [[Ljubomir Živković|Ljubomira Živkovića]], koja osniva [[Samostalna radikalna stranka|Samostalnu radikalnu stranku]] na načelima radikalnog programa iz [[1881.]].
 
Nakon državnog udara u kojem je ubijen kralj [[Aleksandar Obrenović|Aleksandar]] [[1903.]] ([[Majski prevrat]], Pašić opstaje kao predsjednik srpske vlade.
 
==U Kraljevini SHS (1918. – 1929.)==
Narodna radikalna stranka, na čelu sas [[Nikola Pašić|Pašićem]], glavni je oslonac režima [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], usko povezana sas krugovoma oko kraljevskog dvora. Zastupa strogi centralizam države uz srbijansku hegemoniju. Ona obnaša vlast većim dijelom razdoblja [[1918.]] – [[1929.]], zahvaljujući raznolikim pragmatičkim koalicijama.
 
Na [[Parlamentarni izbori u Kraljevini SHS 1920.|parlamentarnim izborima]] [[1920.]] su bili drugi po broju glasova, 284.575 ili 17,7%, 91 zastupničko mjesto, 1 manje nego pobjednička [[Demokratska_stranka_(Jugoslavija)|Demokratska_stranka_(Jugoslavija)]].
 
==Nakon Šestosiječanjske diktature (1929. – 1945.)==
Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929.]], NRS je kao i ostale stranke raspuštena. Dolazi do rascjepa: dio vodstva ulazi u vladu generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]] i u "dvorske" stranke ([[Jugoslavenska nacionalna stranka]], te kasnije [[Jugoslavenska radikalna zajednica|Jugoslavenske radikalne zajednice]], koja je nastala [[1935.]].
 
Većina Glavnog odbora na čelu sas [[Aca Stanojević|Acom Stanojevićem]] zahtijeva ukidanje diktature i vraćanje parlamentarizma i lokalne samouorave. Kasnije, na izborima [[1935.]] i [[1938.]], nastupaju u koaliciji, a protiv Udružene opozicije, čiju listu predvodi [[Vladko Maček]].
 
Na [[Parlamentarni izbori u Kraljevini SHS 1938.|parlamentarnim izborima]] [[1938.]] su nastupili u koaliciji zvanoj [[Jugoslavenska radikalna zajednica]], zajedno sas [[Jugoslavenska narodna stranka|Jugoslavenskom narodnom strankom]], [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom]] i [[Slovenska ljudska stranka|Slovenskom ljudskom strankom]]. Osvojili su najviše glasova, 54,1%, što je donijelo im 306 zastupničkih mjesta. Skandal je bio utoliki što im je ta tijesna natpolovična većina donijela 82% zastupničkih mjesta.
 
Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]] [[1941.]] radikali se pasiviziraju i raspadaju na više frakcija. Neki podržavaju vladu [[Milan Nedić|Milana Nedića]] ''(Vidi članak [[Nedićeva Srbija]])'', drugi [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnički pokret]] [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], a treći čekaju odluke izbjegličke vlade u Londonu.
 
==Djelovanje u emigraciji (od 1952.)==
Politički emigranti, članovi NRS, osnovali su ''Radni odbor NRS u egzilu'' u Parizu [[1952.]]. Kasnije su osnovani odbori, povjereništva i akcioni odbori u raznim zemljama Europe i Amerike, Australiji i Sjevernoj Africi. U Parizu S. Trivunac pokreće list ''Radikal''. Radikali u emigraciji delovali su i kroz razne političke i kulturne organizacije, ali nisu imali veći uticaj u Srbiji.
 
==Djelovanje u Srbiji od 1990.==
131.409

uređivanja