Mohenjo Daro: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 18:
'''Mohenjo Daro'''<ref>[https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41528 Mohenjo Daro], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupljeno 14. kolovoza 2021.</ref> povijesni je grad na donjem toku [[Ind]]a u današnjem [[Pakistan]]u, koji je u razdoblju od [[2600. pr. Kr.]] do [[1800. pr. Kr.]] bio dio [[Civilizacija Doline Inda|indske kulture]]. Kasnije je pao u zaborav da bi ga tek [[1922.]] (neki izvori navode [[1924.]]) ponovo otkrili britansko-indijski [[Arheologija|arheolozi]]. Mohenjo Daro je bolje očuvan od par godina ranije otkrivenog grada [[Harappa]] po kojem se Indska kultura naziva i Harappska kultura.
 
Pretpostavlja se, da je Mohenjo Daru bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri rane visoko razvijene kulture čovječanstva u [[3. tisućljeće pr. Kr.|3. tisućljeću pr. Kr.]]. Ime na suvremenom Sindhi jeziku znači "Brežuljak mrtvih". Danas je Mohenjo Daro, kao najveći očuvani grad iz [[brončano doba|brončanog doba]] uvršten na [[UNESCO]]-ov [[Popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]].
 
Brežuljak se u ravnici vidi već izdaleka. Najviša je utvrda zapadno od donjeg grada, uzdiže se i do 15 metara. Prizor je prije 4500 godina morao biti još puno upečatljiviji, jer je [[Ind]] svojim nanosima u tom vremenu podigao razinu ravnice za 7 metara.
Redak 25:
== Nastanak i vrhunac ==
 
Harappa ili [[Indska kultura]] razvila se iz ranijih kultura oko centara kao Amri i [[Kot Diji]]. Plodna ravnica Inda u tom je području široka oko 100&nbsp;km. Svoj vrhunac dosegla je u vrijeme oko [[2500. pr. Kr.]] i u to vrijeme imala je oko 30.000 do 40.000 stalnih stanovnika, a kad bi Ind nabujao, stršila je ta metropola iz poplavljenog područja rijeke poput umjetnog otoka i pružala krov nad glavom za otprilike 100.000 ljudi. Bila je veća i udobnija od prijestolnica [[Stari Egipat|Egipćana]] i [[Sumer]]ana i imala je u to vrijeme jedinstven vodoopskrbni sustav, sa sjedećim zahodima i odvodnim kanalom u svakoj kući.<ref>[http://www.geo.com.hr/narodi-i-kulture/mohenjo-daro GEO: Mohenjo Daro] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120706095757/http://www.geo.com.hr/narodi-i-kulture/mohenjo-daro |date=6. srpnja 2012. }}, lipanj 2011.</ref>. To je bilo moguće zahvaljujući kratkom, ali vrlo intenzivnom inovacijskom uzletu koji se sastojao uglavnom u novom načinu korištenja Inda, s jedne strane u [[poljoprivreda|poljoprivredi]], a s druge kao cjelogodišnji [[prijevoz]]ni put. Kako u vrijeme [[poplava]] od [[srpanj|srpnja]] do [[listopad]]a nije uvijek bilo moguće kopnenim putem stići do nizvodnih dijelova doline Inda, to je imalo odlučujuće značenje.
 
Pored toga, u to vrijeme razvila se društvena struktura koja je omogućila skok od raspršenih seoskih naselja ka političko-gospodarskom sustavu s gradskim obilježjima.
Redak 36:
S jedne strane, Mohenjo Daro najveći je još očuvan povijesni grad iz [[brončano doba|brončanog doba]], pa se samim tim mnoge spoznaje mogu smatrati sigurnim. S druge strane postoje mnoge pretpostavke i naslućivanja još od vremena njegovog ponovnog otkrivanja. Tako se na primjer smatra da je jedna ogromna zgrada koja je bila oko 60x27 metara, služila kao skladište za [[žitarice]], no to se ne može nikako smatrati izvjesnom činjenicom. Pretpostavlja se, da je zgrada u vrijeme kad je sagrađena imala ogromno [[drvo (materijal)|drveno nadgrađe]]. Tu je pronađeno i Veliko kupalište, u zemlju ukopano korito skromnih dimenzija 60x30 metara, koje je vjerojatno prvi [[bazen]] u povijesti. Zbog te dvije građevine se vjeruje kako je taj "Gornji grad" bio centar uprave grada, a možda i cijelog područja. U unutrašnjem dvorištu nalazi se bazen 7x12 metara, koji je upušten u tlo oko 2 metra. Pretpostavlja se, da je imao ritualnu namjenu. No, kao niti drugi nalazi u Mohenjo Daru, niti to nije uopće izvjesno. Tu je pronađen unikat 17&nbsp;cm visok kipić koji smatra se kraljem-svećenikom (plasika).
 
S druge strane, u cijelom gradu nisu nađeni tragovi (za razliku od kultura u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] i uz [[Nil]]) arhitekture svjetovnih niti duhovnih vladara. Odnosno, ništa takvog se nije moglo potvrditi dovoljno utemeljenim indicijama i činjenicama. No upravo je to, misli [[Michael Jansen]], profesor povijesti urbanizma u [[Aachen]]u i German University of Technology u [[Oman]]u te savjetnik [[UNESCO]]-a za svjetsku kulturnu baštinu, senzacionalno u tom gradu: iako su morali biti vrlo bogati, stanovnici su se odrekli monumentalne arhitekture. Nema [[palača]], nema [[hram]]ova. Zaštitni je znak Mohenja Dara izostanak bilo kakva graditeljskog samoveličanja.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.geo.com.hr/narodi-i-kulture/mohenjo-daro |title=GEO, lipanj 2011. |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20120706095757/http://www.geo.com.hr/narodi-i-kulture/mohenjo-daro |archive-date=6. srpnja 2012. |access-date=26. lipnja 2012. }}</ref>.
 
Za razliku od navedenih nepoznanica i neizvjesnosti, pouzdano je utvrđeno, da je naselje građeno prema principu pravokutne mreže, kao nakupina jednakih kuća s pravokutno postavljenim zidovima, te da su zgrade imale više katova i da su imali za to vrijeme potpuno jedinstven sustav [[kanalizacija|kanalizacije]], uređaje za dovod vode, uređaje za grijanje, itd.