|
| utjecao_na =
}}
'''Milan Kangrga''' ([[Zagreb]], [[1. svibnja]] [[1923.]] -– [[Zagreb]], [[25. travnja]] [[2008.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[filozof]], sveučilišni profesor [[etika|etike]], jedan od osnivača časopisa [[Praxis (časopis)|Praxis]] i [[Korčula|Korčulanske]]nske ljetne škole.
== Životopis ==
Rodio se u [[Zagreb]]u, gdje je pohađao i završio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao [[1942.]] godine. Polazi domobransku časničku školu u [[Austrija|Austriji]] 1943.–1944 – 1944., nakon čega služi kao zastavnik. Od svibnja [[1945.]] godine je u [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenskoj armiji]], a demobiliziran je koncem [[1945.]] godine. Studira filozofsku grupu predmeta na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u [[Zagreb|Zagrebu]]u. Prvi filozofski članak, pod naslovom "O etici", objavljen mu je već [[1948.]] godine u [[Studentski list|Studentskom listu]]. Diplomira [[1950.]] kao jedini diplomirani student filozofije te godine. Iste godine postaje asistent na Odsjeku za filozofiju iz predmeta [[etika]] i [[estetika]]. Redovni [[profesor]] na istom fakultetu postaje [[1972.]], i u tom svojstvu ostaje do mirovine [[1993.]] Godine [[1953.]] postaje član [[KPJ]], ali već iduće je godine isključen i više nikada nije bio član. Jedan od pokretača [[sveučilište|sveučilišnog časopisa]] ''Pogledi'' [[1952.]] godine (glavni urednik bio je [[Rudi Supek]]). U njemu objavljuje svoje prve radove, npr. ''"Problemi ideologije"'' [[1953.]] godine. Već [[1954.]] godine, časopis je zabranjen nakon žestoke kritike iz redova partije. Godine [[1957.]] jedan je od osnivača općeteorijskog časopisa ''Naše teme'', u kojem objavljuju i filozofi. Doktorirao je s temom ''Etički problem u djelu Karla Marxa''. Nakon toga, od [[1962.]] do [[1964.]] godine, boravi na studijskom usavršavanju u [[Heidelberg]]u, kao stipendist zaklade [[Alexander von Humboldt]] ([[Bad Godesberg]], [[SR Njemačka]]). Godine [[1964.]] jedan je od osnivača časopisa ''[[Praxis (časopis)|Praxis]]'', koji postaje središte okupljanja i snažne profilacije grupe filozofa koji su po njemu dobili ime [[praxis filozofija|praxisovci]].
Održao je zapažena predavanja u [[Bonn]]u, [[München]]u, [[Prag]]u, [[Budimpešta|Budimpešti]], [[Moskva|Moskvi]], [[Kijev]]u i drugim gradovima.
* Racionalistička filozofija, 1957.
* Etički problem u djelu Karla Marxa, 1980.
* Etika i sloboda, 1966.
* Smisao povijesnoga, 1970.
* Razmišljanja o etici, 1970.
Objavio je ukupno 15 [[knjiga]], jedan [[udžbenik]], preko 60 izvornih članaka (od toga 13 u inozemnim edicijama, na [[njemački jezik|njemačkom]], [[engleski jezik|engleskom]], [[talijanski jezik|talijanskom]], [[španjolski jezik|španjolskom]] i slovačkom jeziku), kao i veći broj preglednih [[članak|članaka]]a i prikaza. Također su objavljena i njegova odabrana djela u četiri sveska.
S [[njemački jezik|njemačkog]] je prevodio [[Immanuel Kant|Kanta]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]], [[Ernst Bloch|Blocha]], [[Herbert Marcuse|Marcusea]] i [[György Lukács|Lukácsa]], a s [[francuski jezik|francuskog]] [[René Descartes|Descartesa]] i [[Gottfried Leibniz|Leibniza]].
|
