Mil Mi-24: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Sovjetski i ruski vojni zrakoplovi; dodana kategorija Sovjetski i ruski jurišni avioni uz pomoć dodatka HotCat
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 25:
Projekt na kojem se temelji nastanak Mi-24 nastao je iz zamisli sovjetskih vojnih stratega, odnosno njihove želji za stvaranjem letećeg [[borbeno vozilo|borbenog vozila]] za [[pješaštvo]], nakon što se početkom [[1960-ih|šestdesetih godina]] prošlog stoljeća uočila velika mogućnost primjene [[helikopter]]a u vojne svrhe. [[Mihail Leontjevič Mil]] krenuo je u smjeru razvoja helikopotera koji će pored mogućnosti prijevoza manje skupine vojnika, biti i u mogućnosti pružiti vatrenu potporu.
 
Prototip helikoptera izrađen je u lipnju [[1969.]] godine. Rabljeni su mnogi dijelovi s već isprobanog helikoptera [[Mi-8]], ali i [[ratna mornarica|mornaričke]] inačice [[Mi-14]], kako bi se dobilo na vremenu, ali i na nižoj cijeni razvoja cijelog projekta. Tako su preuzeti sustavi upravljanja i prijenosa snage, glavni i repni [[rotor]], smještaj motora, te sam motor TV3-117 (s Mi-14), koji je bio jedan od najboljih motora za helikoptere u svijetu.
 
== Dizajn ==
Redak 31:
[[Trup zrakoplova|Trup]] je užeg presjeka i omogućava smještaj osam potpuno opremljenih vojnika u svojem stražnjem dijelu, te posadu u djelomično odvojenom prednjem dijelu. Postavljenjem oklopne zaštite za posadu i vitalne dijelove helikoptera, Mi-24 postao je neranjiv za sve vrste lakog pješačkog naoružanja. Teretni prostor, kao i pilotska kabina je pod [[tlak]]om, čija je prvenstvena namjena pri konstruiranju helikoptera bila zaštita posade i putnika helikoptera od utjecaja kemijskih i bioloških agenasa. Ulazak putnika, te pojedinog člana posade omogućen je kroz zasebna vrata, a teretni prostor ima četiri prozorska otvora na svakoj strani trupa, ponajprije namijenjenih za mogućnost otvaranja strojničke paljbe.
 
Posada je u prvim inačicama (Mi-24A) bila smještena jedan pored drugog, u zajedničkoj kabini. U kasnijim inačicama, operater oružnih sustava sjedio je u prednjem dijelu kabine, pilot iza njega desno, a uz njih u kabini se nalazio i letač mehaničar. Operativnom uporabom Mi-24A dokazana je loša strana ove koncepcije, jer su oba člana posade, naročito pilot imali lošu vidljivost, a ravna stakla pilotske kabine uzrokovala su iritirajuće refleksije svjetla. Na svim kasnijim inačicama pilotska kabina pilota i kabina operatera oružanih sustava postavljene su u tandemu, jedan iza drugog, međusobno odvojene protupožarnim zidom, dok je letač mehaničar smješten iza sjedišta pilota u teretnom prostoru. Stakla kabine su dobila kapljičasti oblik, pri čemu su jedino prednja stakla izrađena kao ravne površine. Obje kabine opremljene su upravljačkim komandama.
 
[[Datoteka:Airforce Museum Berlin-Gatow 358.JPG|mini|200px|Prednji dio Mi-24]]
Redak 48:
Trenutačno najveća prepreka ovog helikoptera za zajedničko djelovanje unutar NATO-vih snaga, očituje se ponajprije u nekompatibilnoj [[navigacija|navigacijskoj]] i [[komunikacija|komunikacijskoj]] opremi, te sustavu identifikacije (IFF), koju je nužno modernizirati radi ispunjavanja navedenih uvjeta.
 
Znatnu ulogu u određivanju vrste modernizacije velikim dijelom imaju planovi dugogodišnjeg razvoja zračnih snaga, jer ukolikoako zemlje korisnice Mi-24 žele u bliskoj budućnosti prijeći na helikoptere zapadne proizvodnje, tada je primarni cilj modernizacije, opremiti Mi-24 sa sustavima i opremom koja će zahtijevati minimalne troškove kao i minimalno vrijeme potrebno za inače zahtjevnu transformaciju na zapadnu tehnologiju.
 
Danas je razvijena široka lepeza opreme koja se može ugraditi u Mi-24 u svrhu njegove modernizacije, od raznih proizvođača poput: ELBIT Systems ([[Izrael]]), IAI ([[Izrael]]), ATE ([[Južnoafrička Republika]]), SAGEM ([[Francuska]]), BAE System ([[Velika Britanija]]), AVIAKON ([[Ukrajina]]), te ruske tvrtke Rostvertol i Mil.