Razlika između inačica stranice »Luterani«

Lutherovi pokušaji reforme teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske [[reformacija|reformacije]] prvenstveno na teritorijima njemačkog govornog područja [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Počevši s [[Devedeset pet teza]], objavljenih 1517. godine, Lutherova djela su se proširila po inozemstvu čime je započelo širenje rane ideje reformacije koja je bila izvan kontrole Rimske kurije i cara Svetog Rimskog Carstva. Razdor između luterana i katolika postao je evidentan objavom Wormskog edikta 1521. kojim je osuđen Lutherov nauk te zabranjeno građanima Svetog Rimskog Carstva braniti ili propagirati ga za što je bila predviđena kazna konfiskacije cjelokupne imovine, čija bi jedna polovina pripala caru, a druga tužitelju. Razdor se prvenstveno bazirao na nesuglasiju oko pravog izvora autoriteta u crkvi (formalni princip reformacije) te nauke o opravdanju (materijalni princip reformacije). Luteranizam je priznat kao institucionalizirana religija u Svetom Rimskom Carstvu [[Augsburški mir|Mirom u Augsburgu]] (1555.), kojim je ustanovljeno načelo ''cuius regio'', odnosno mogućnost građana carstva da prakticiraju ili katoličku ili luteransku vjeru (uz isključenje bilo koje druge) i to ukolikoako se ista podudara s onom kneževa čijoj su vlasti podvrgnuti, uz mogućnost odabira dobrovoljnog izgnanstva.

Za razliku od [[Kalvinizam|Kalvinista]], Luterani su zadržali mnoge [[Bogoslužje|liturgijske]] prakse i [[Sakrament|sakramentalnasakrament]]alna učenja predreformirane Crkve, s posebnim naglaskom na [[Euharistija|euharistiju]]. Luteranska teologija se u svom nauku razilazi od kalvinističke i po pitanjima [[Kristologija|kristologije]], svrhe Božjeg zakona, božanske milosti, koncepta svetih i [[Predodređenje|predodređenosti]].

Slijedom povijesnih veza prostora današnje RH i ostavštvine Austro-ugarske monarhije luteranski protenstatizam je zastupljen uglavnom na području [[Slavonija|Slavonije]], [[Međimurje|Međimurja]], [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskog zagorja]], [[Zagreb]]a te [[Istra|Istre]]. Područje Sjeverne Hrvatske je svoju poveznicu sas luteranskim protestatizmom našlo kroz povijesni utjecaj Austro-ugarske monarhije te naseljavanje Nijemaca, Čeha, Slovaka, Mađara, Slovenaca i drugih koji su svoju vjeroispovijest donijeli sa sobom naseljavajući se na prostoru današnje RH. Istarski luterani svoju poveznicu duguju jakom utjecaju Venecije.

Najveći gubitak u broju vjernika luteranske vjeroispovjesti nastaje krajem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kada velika većina Nijemaca nestaje sas područja na kojima su stoljećima živjeli naročito u Slavoniji. U to vrijeme eksproprijacije i nacionalizacije imovine, ponajviše zbog Nijemaca koji su se potom morali iseliti u druge slobodne zemlje. Preostali luterani postaju žrtve asimilacije uz izrazito smanjenje broja.