Louis Pasteur: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
École Normale Supérieure
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1:
[[Datoteka:Louis Pasteur.jpg|mini|'''Louis Pasteur''']]
'''Louis Pasteur''' (Dole, [[27. prosinca]] [[1822.]] - St. Cloud, [[28. rujna]] [[1895.]]), [[Francuska|francuski]] kemičar i biolog.
 
Diplomirao je kemiju u [[Besançon]]u. Njegovo prvo istraživanje odnosilo se na optička svojstva vinske kiseline te je jedan od osnivača [[stereokemija|stereokemije]]. Bavio se problemima alkoholne i mliječne [[fermentacija|fermentacije]], što ga je odvelo na proučavanje bolesti vina. Spoznaja da se klice iz kojih nastaju [[mikroorganizmi]] mogu uništiti utjecajem topline bila temelj postupka [[sterilizacija|sterilizacije]] nazvanog po njemu [[pasterizacija|pasterizacijom]]. S tim je u vezi i početak antiseptičke metode u kirurgiji, koju je Pasteur primjenio [[1865.]] uvođenjem fenola kao sredstva za dezinfekciju rana. Istraživao je cjepiva protiv zaraznih bolesti. Bio je uvjereni pacifist i patriot te je nakon pruskog bombardiranja [[Pariz]]a zatražio da se njegovo ime briše s popisa počasnih doktora Sveučilišta u [[Bonn]]u.
Redak 7:
 
== Rani život ==
Louis Pasteur rođen je 27. prosinca 1822. u regiji Jura, u naselju Dole u Francuskoj, u obitelji kožara. Odrastao je u u naselju Arbois, što je vjerojatno ugradilo jako domoljublje u mladog Pasteura. U ranoj životnoj dobi bio je prosječan učenik, nadaren za crtanje i slikanje. Njegovi portreti obitelji i prijatelja bili su čuvani u Pasteurovom Institutu u Parizu. Diplomu prvostupnika umjetnosti dobio je 1840., a znanosti 1842. na [[pariz|pariškoj]] visokoj školi "[[École Normale Supérieure]]". Nakon što je kratko radio kao profesor fizike u "Dijon Lycée", godine 1848. postao je profesor kemije na Sveučilištu u Strasbourgu, gdje je upoznao Marie Laurent, kćerku rektora sveučilišta koju je i oženio 29. svibnja 1849.
Imali su petero djece, od kojih je samo dvoje odraslo. Troje je preminulo od [[tifus]]a u djetinjstvu. Ova osobna nesreća nadahnula je Pasteura da istražuje lijekove za takve bolesti.
 
Redak 15:
 
=== Teorija klica ===
Pasteur je pokazao da fermentaciju uzrokuje rast mikroorganizama i da je rast bakterija u juhi sastojaka posljedica biogeneze (žive stvari nastaju iz živih stvari, lat. ''Omne vivum ex vivo''), a ne spontanog nastanka (tadašnja teorija da živi organizmi nastaju iz neživih tvari, npr. mušice iz prašine). Prokuhane juhe izložio je zraku u posudama koje su sadržavale filter koji je spriječavao vanjski kontakt sas podlogom. U posudama ništa nije raslo, ako posude nisu otvorene i živi organizmi nisu izvana doprijeli u kašu. Bio je to jedan od najvažnijih pokusa koji je srušio teoriju spontane generacije, i išao u korist teorije klica.
 
Iako Pasteur nije bio prvi koje je predložio teoriju klica ([[Girolamo Fracastoro]], [[Agostino Bassi]], [[Friedrich Henle]] i drugi učinili su to prije njega), on je proveo pokuse koji su jasno ukazivali na ispravnost teorije i pomogli uvjeriti Europu u njenu ispravnost. Danas se smatra ocem teorije klica i bakteriologije, zajedno sas [[Robert Koch]]om.
 
Pasteurovo istraživanje pokazalo je da kvarenje pića kao što su vino, pivo i mlijeko uzrokuju mikroorganizmi. Tako je razvio postupak u kojem se tekućine kao što su npr. mlijeko zagijavaju kako bi ubili većinu bakterija i plijesni koji su prisutni u njima. Zajedno sas [[Claude Bernard|Claudeom Bernardom]] prvi test je završio 20. travnja 1862. Kasnije je proces po njemu nazvan pasterizacija.
 
Kontaminiacija pića, dovela je Pasteura do zaključka da bolesti kod čovjeka i životinja uzrokuju mikrorganizmi. Predlagao je sprečavanje unosa bakterija u tijelu, što je dovelo od razvoja metoda antisepse u kirurgiji koje je uveo [[Joseph Lister]]a.
Redak 32:
Pasteur je umjetno oslabljenim bolestima dao naziv vakcina u čast Jennerova otkrića. Kasnije je proizvodio i prvo cjepivo protiv [[bjesnoća|bjesnoće]] dobiveno iz zaraženog živčanog tkiva zečeva oslabljenog sušenjem. Cjepivo protiv bjesnoće razvio je Emile Roux, francuski liječnik i Pasteurov kolega koje je iz leđne moždine zečeva uspješno testirao cjepivo na 11 pasa.
 
Cjepivo je prvi puta korišteno na 9-godišnjem dječaku Joseph Meister, dana 6. srpanja 1885. kojeg je napao bijesan pas. Nakon konzultacije sas kolegama cjepivao mu je dao Pasteur, uz moguće kaznene posljedice, jer nije bio licencirani liječnik. Dječak nije razvio bolest, te je Pasteur slavljen kao junak i nije tužen.
Danas se zna da je rizik za takav prijenos bolesti oko 15%. Uspjeh u ovom slučaju postao je osnova za proizvodnju mnogih drugih cjepiva, te jedan od uspjeha Pasteurovog Instituta.