Lotar II. Lotarinški: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: ispravak godina
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1:
'''Lotar II. Lotarinški''' ([[835.]]—[[8. kolovoza]] [[869.]]) je bio kralj [[Kraljevina Lotargija|Lotargije]] od [[855.]] do [[869.]]. Drugim je sinom kralja [[Lotar I., car Svetog Rimskog Carstva|Lotara I.]] i [[Irmingarda Tourska|Irmingarde Tourske]].
 
Nakon što je umro Lotar I., naslijedio je lotarinško kraljevsko prijestolje. Lotarov stariji brat [[Ludovik II., car Svetog Rimskog Carstva|Ljudevit II.]] je dobio sjevernu Italiju i carski naslov, a mlađi brat [[Karlo Provansalski]] dobiva Burgundiju i Provansu. Smrću potonjeg 863. godine Lotar II. pripojio je neke krajeve južno od [[Jursko gorje|gorja Jure]].
 
Lotar II. je dugo vremena pokušavao rastaviti se od prve supruge [[Teutberga|Teutberge]], kćeri [[Bozon Stariji|Bozona Starijeg]] iz dinastije [[Bozonidi|Bozonida]]. U tome je tražio potporu rođaka [[Karlo Ćelavi|Karla Ćelavog]] i [[Ljudevit Njemački|Ljudevita Njemačkog]]. Osim svjetovnih vladara, napore je uložio kod mjesnih biskupa. Na kraju je predao neke krajeve bratu Ljudevitu II. te se nekako uspio rastaviti [[862.]] godine. Francuski biskupi na sinodi su to potvrdili [[863.]] godine. No, supruga mu je pobjegla kod Karla Ćelavog, a onda je [[Nikola I., papa|papa Nikola I.]] još poništio odluku crkvenog sinoda. Napad na Rim bio je bez rezultata. Na to mu je papa [[865.]] zaprijetio da će ga ekskomunicirati, dok su [[Karlo Ćelavi]] i Ljudevit se bavili time kako podijeliti Lotaringiju. Zbog svega toga bio je prisiljen prihvatiti nazad prvu suprugu. Potom je ona se htjela rastaviti, na što je Lotar pošao novog pape. Umro je [[8. kolovoza]] [[869.]] godine kad se vraćao od posjeta papi. Imao je sina [[Hugo|Huga]], no Karlo Ćelavi i Ljudevit Njemački proglasili su ga nezakonitim. Nakon što je umro Lotar II., [[Meerssenski ugovor|Meerssenskim ugovorom]] [[870.]] je podijeljeno središnje kraljevstvo [[Srednja Franačka|Srednje Franačke]] odnosno središnja Frankonija je podijeljena između dviju strana, dok je podjela [[Frizija|Frizije]] bila samo formalna, jer njome nisu vladali, nego Vikinzi. Lotaringiju su podijelili [[Karlo Ćelavi]] i [[Ljudevit Njemački]].
 
Lotar II. je imao ovu nezakonitu djecu:
*[[Hugo, vojvoda Elzasa|Huga]]
*[[Gizela Lotarinška|Gizelu]] (865.-908.), suprugu [[Gotfrid, vojvoda Frizije|Gotfrida, vojvode Frizije]]
*[[Bertha Lotarinška|Berthu]] ( oko 863.-925.), supruga [[Teobald Arleski|Teobalda Arleskog]], brata Theutberga, te poslije [[Adalbert II. Toskanski|Adalberta II. Toskanskog]]
*[[Irmengarda Lotarinška|Irmengarda]] (u. 90?.)
 
Na mjestu lotarškog prijestolja naslijedio ga je [[Sventibald Lotarinški]],<ref name="Collins 1999, str. 360.">Collins, Roger (1999.). Early Medieval Europe 300-1000, 2. izd.. [[Palgrave]], str. 360.</ref>, nezakoniti sin [[Karolinzi|karolinškog]] [[Sveto Rimsko Carstvo|svetog rimskog cara]] [[Arnulf Karantanski|Arnulfa Karantanskog]].<ref name="Collins 1999, str. 360."/> Sventibalda je Katolička Crkva poslije njegove smrti proglasila svecem i mučenikom.
 
== Referencije ==
*[[Hincmar]], "Opusculum de divortio Lotharii regis et Tetbergae reginae," in ''[[Patrologia Latina|Cursus completus patrologiae]]'', tome cxxv., edited by [[Jacques Paul Migne|J. P. Migne]] (Paris, 1857.–79 – 79.)
*M. Sdralek, ''Hinkmars von Rheims Kanonistisches Gutachten uber die Ehescheidung des Königs Lothar II'' (Freiburg, 1881.)
*[[E. Dummler]], ''Geschichte des ostfränkischen Reiches'' (Leipzig, 1887.–88 – 88.)
*E. Muhlbacher, ''Die Regenten des Kaiserreichs unter den Karolingern'' (Innsbruck, 1881.)
{{izvori}}