Ljutnja: razlika između inačica

[[Videbeck]] opisuje ljutnju kao normalna [[emocija]] koja uključuje jak neugodan i emocionalni odgovor na provokaciju. [[R. Novaco]] govori o tri načina ljutnje: kognitivnu (procjene), somatski - afektivne (napetost) i ponašanja (povlačenje i antagonizam). [[William G. DeFoore]] 2004 opisuje ljutnju kao lonac na [[pritisak]]; a mi samo možemo primjenjivati ​​pritisakpritisak na našu ljutnju na određeno vrijeme dok ne eksplodira. Ljutnja može imati fizičke čimbenice kao što su povećani otkucaja [[srce|srca]], [[krvni tlak]] i razina [[adrenalin]]a i [[noradrenalin]]a . Neki smatraju gnjev kao dio borbe ili bijega [[mozak|mozga]] odgovor na percipirane opasnosti od štete. Ljutnja postaje dominantan [[osjećaji|osjećaj]] ponašanja, kognitivno, i fiziološki kada [[osoba]] čini svjesno odabralo da se poduzmu mjere da se odmah zaustavi prijeteći ponašanje druge vanjske [[sila|sile]]. [[Engleski jezik|Engleski]] termin potječe od izraza ''anger'' [[staronordijski jezik|staronordijskom jezika]]. Ljutnja može imati mnoge fizičke i psihičke posljedice.

Moderni [[psihologija|psiholozi]] gledaju na ljutnju kao primarna, prirodna i zrela emocija doživljena od svih [[ljudi]], i kao nešto što ima funkcionalnu vrijednost za [[opstanak]]. Ljutnja može mobilizirati psihološke resurse za korektivne akcije. Nekontrolirani [[bijes]] može, međutim, negativno utjecati na osobne ili društvene dobrobiti. Suočavanje s bijesom je bila upućena u spisima od prvih filozofa do modernih [[vrijeme|vremena]]. Moderni psiholozi, za razliku od ranijih [[pisac|pisaca]]a, također su ukazali na moguće štetne učinke suzbijanja bijesa. Prikaz ljutnje može se koristiti kao [[manipulacija|manipulacijska]] strategija za društveni utjecaj.