Ludvig I. Pobožni: razlika između inačica

'''Ljudevit I. Pobožni'''<ref>[[Rudolf Horvat]]: Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.) [http://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._%28R._Horvat%29/Ljudevit_Posavski]</ref> (Ludovik, Ludvig) ([[778.]] -– [[20. lipnja]] [[840.]]), [[Franačka|franački]] car i kralj od [[814.]] – [[840.]] godine, kralj Akvitanije [[781.]] - [[814.]].

Svoju želju da provede moralizaciju uprave i društva u svojoj državi Ljudevit je nastojao ostvariti uz pomoć Crkve. Svoga najprisnijeg savjetnika opata Benedikta Anijanskog doveo je u jedan samostan u blizini [[Aachen|Aachena]]a i omogućio mu da postane najutjecajnija osoba u franačkoj državi. Finalni događaj koji oduvijek religioznog Ljudevita gura gotovo u ludost je njegovo izdajničko pogubljenje Bernarda, kralja Italije. Od trenutka njegove smrti ovaj car osjeća duboko kajanje koje se ubrzo pretvara u fanatičnost kada mu umire žena. Tu smrt on uzima kao Božju kaznu za počinjeni grijeh i od tada Ljudevitov način vladanja zemljom dobiva gotovo samostanski karakter. Brojna darivanja Crkvi obogatila su crkvene redove i svećenstvo. U isto vrijeme svećenstvu je nametnuta stroža disciplina. Ali za razliku od Karla Velikog koji je bio revni širitelj [[Kršćanstvo|kršćanstva]] i zaštitnik Crkve, ali koji je koji je Crkvu pa i samoga [[Papa|papu]] držao u strogoj pokornosti, Ljudevitova je vladavina zapala u ovisnost o svećenstvu. Papa [[Paskal I.]] dobio je od Ljudevita ne samo potvrdu svih dotadašnjih prava rimske Crkve, nego i potpuno izuzeće [[Rim]]a ispod jurisdikcije carske vlasti, čime je bilo onemogućeno svako sudjelovanje cara pri izboru i potvrđivanju pape.