Ladislav Pejačević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 95.156.149.114 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Varro
Oznaka: brzo uklanjanje
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 68:
|vjera =
}}
'''Grof Ladislav Pejačević''' ([[Sopron]], [[5. travnja]] [[1824.]] – [[Našice]], [[7. travnja]] [[1901.]]) bio je [[hrvatska|hrvatski]] [[političar]] iz [[Unionistička stranka|Unionističke stranke]] te [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|hrvatski ban]] u razdoblju 1880. - 1883. Bio je član plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]] te otac [[Teodor Pejačević|grofa Teodora Pejačevića]], hrvatskog bana 1903. - 1907. U historigrafiji je poznat i kao "ban kavalir".<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=30299 Portal znanja LZMK]</ref>
 
== Život ==
 
Bio je [[Hrvatski sabor|saborski]] zastupnik Unionističke stranke. Godine [[1868.]] imenovan je u [[Hrvatska regnikolarna deputacija|hrvatsku regnikolarnu diputaciju]] koja je pregovarala o [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarskoj nagodbi]].
 
== Banovanje ==
Redak 84:
=== Nijemi grbovi ===
[[Datoteka:Ladislav Pejačević.jpg|mini|desno|200px|Pejačević na skupnom portretu]]
Po naredbi ugarskog ministra financija Szapáryja ravnatelj Financijalnog ravnateljstva u Zagrebu Antun David (inače rođeni [[Mađar]]) na financijskim uredima u Zagrebu skinuo je hrvatske natpise, a umjesto njih postavljeni su grbovi s [[hrvatski]]m i [[mađarski]]m natpisom, a da prethodno o tome nije obaviješten ban. Radi toga su se Zagrepčani 15. kolovoza 1883. pobunili te poskidali nove grbove. Zastupnici svih političkih stranaka u Hrvatskoj smatrali su dvojezične grbove povredom članka 57. [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]], jer je hrvatski jezik u Hrvatskoj i Slavoniji bio službeni jezik i za tijela zajedničke uprave. Najugledniji članovi [[Narodna stranka|Narodne stranke]] sastali su se u Zagrebu na konferenciju, zaključivši da neće podupirati niti jednu vladu, koja bi odstupila od članka 57. Nagodbe. Ban Pejačević i hrvatski ministar [[Koloman Bedeković]] pošli su u Beč u ministarskom savjetu dokazivati protuzakonitost Davidova čina. Međutim, buknuli su ozbiljni nemiri u Zagorju i u bivšoj banskoj Krajini. Uza sve to Ministarsko vijeće zaključilo je da će se dvojezični grbovi postaviti u Zagrebu kako bi se time time spasio povrijeđeni ugled državne vlasti. Radi toga zaključka podnio je ban Pejačević 24. kolovoza ostavku, koju je kralj [[4. rujna]] prihvatio. Ugarski premijer Tisza tražio je od ministarskog vijeća uvođenje komesarijata, pa je za kraljevskog komesara imenovan general [[Hermann Ramberg|H. Ramberg]], sa zadatkom gušenja nacionalnog pokreta. Iako je vojska ugušila bunu, premijer je uvidio da ne može ostvariti ciljeve ugarske vlade, stoga su vraćeni grbovi bez natpisa, tzv. ''nijemi grbovi''. Banom će potom postati [[Károly Khuen-Héderváry]].
 
== Kasniji život ==