Kraljevstvo Juda: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Biblija; dodana kategorija Biblijska mjesta uz pomoć dodatka HotCat
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 6:
Prema [[Biblija|biblijskom]] izvještaju, predstavlja nastavak [[Kralj David|Davidova]] i [[Kralj Salomon|Salomonova]] kraljevstva, a prvi je kralj bio Salomonov sin Roboam. U početku su kraljevi Kraljevstva Jude nastojali proširiti svoju vlast i na sjever, a onda su, skupa sa sjevernim [[Kraljevstvo Izrael|Kraljevstvom Izrael]] nastojali obraniti svoja područja od [[Aram]]a.
 
Odražalo se kao neovisno kraljevstvo, ili u poluvazalskom odnosu sad prema [[Egipat|Egiptu]], sad prema [[Asirija|Asiriji]], sad prema [[Babilonija|Babiloniji]] sve do [[587. pr. Kr.]], kada je konačno palo pod vlast Babilonije u vrijeme babilonskog kralja [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosora II.]]. Posljednji kralj Jude bio je Sidkija, koji je odveden u [[Babilon]].
 
Najveći procvat ovo je kraljevstvo doživjelo u doba kraljeva [[Ezekija|Ezekije]] (716.-687. pr. Kr.) i [[Jošija|Jošije]] (640.-609. pr. Kr.), koji su uspjeli centralizirati državnu vlast, obilno se pritom služeći i centraliziranim kultom u Jeruzalemu. Nakon pada Sjevernog Kraljevstva pod asirsku vlast (721. pr. Kr.), kralj Ezekija širi svoja područja prema sjeveru.
 
== Pisani izvori i arheologija ==
 
Početkom Kraljevstva Jude, egipatski [[faraon]] [[Šešonk I.]] (945.-925. pr. Kr.) provaljuje u ovo područje i pljačka [[Jeruzalemski hram|Hram]], a u [[Megido|Megidu]] će ostaviti svoju stelu (spomenik s natpisom) u kojem opisuje svoj pohod.
 
Istovremeno postoje aramejski izvori o kraljevima u [[Damask]]u. Osobito je značajan Hazael (nakon 850. pr. Kr.) koji je bio u sukobu s oba židovska kraljevstva. O tome govori stela iz [[Tel Dan]]a iz toga doba.
Redak 19:
 
[[Datoteka:Lakhish_Letters.jpg|mini|200px|desno|Jedno od poznatih pisama branitelja iz [[Lakiš]]a. Pisala su se na krhotinama keramike. Na dramatičan način upozoravaju da se više ne vide signali susjednih gradova i traže pomoć iz [[Jeruzalem]]a. Nisu ih stigli poslati.]]
Asirci sredinom 8. st. pr. Kr. koriste slabost Arama i egipatske unutarnje borbe, te osvajaju široka područja [[Bliski istok|Bliskog istoka]] i postaju stvarna opasnost i za Južno kraljevstvo, osobito u doba asirskoga kralja Sargona (kraj 8. st. pr. Kr.). Sargon 711. pr. Kr. osvaja grad [[Ašdod]], a njegov nasljednik Sanherib (oko 704.-681. pr. Kr.) judejskom kralju Ezekiji oduzima 46 gradova i nameće mu plaćanje danka. Na povratku iz [[Arabija|Arabije]] osvaja i značajan utvrđeni grad [[Lakiš]] u srcu Jude, o čemu postoje zapisi židovskih branitelja, kao i reljef u [[Niniva|Ninivi]], asirskoj prijestonici, koji prikazuje osvajanje grada, ali bez navedenog datuma.
 
[[Datoteka:Istanbul_-_Museo_archeol._-_Iscrizione_di_Siloam_%28di_Ezechia%2C_inizio_sec._VII_aC%29_-_Foto_G._Dall%27Orto_28-5-2006.jpg|mini|200px|lijevo|Natpis iz Ezekijin tunela. Jeruzalem, početak 7. st. pr. Kr.)]]
U takvoj je situaciji [[Ezekija]] radio na utvrđivanju grada: podigao je nove zidine i proveo podzemni [[Ezekijin tunel|tunel]] kojim je vodu s izvora [[Gihon]] doveo unutar gradskih zidina, a zatvorio pristup vodi eventualnim osvajačima. U tom je tunelu nađen uklesan natpis iz toga doba, koji opisuje kako su radnici počeli kopati prolaz s obje strane da bi se na koncu našli u sredini.
 
Zapisi asirskoga kralja Asarhadona (680.-669. pr. Kr.) spominju da je primao danak od zapadnih kraljeva, među kojima i od judejskoga kralja Manašea (oko 687.-642. pr. Kr.). Isti se judejski kralj nalazi i u popisu vladara koji plaćaju danak Asurbanipalu (oko 669.-630. pr. Kr.). Sačuvana je [[Asurbanipal]]ova biblioteka u [[Niniva|Ninivi]].
 
=== Babilonska opasnost ===