Koronalni izbačaji masa: razlika između inačica

Sunčevo '''koronalno izbacivanje mase''' (engl. ''coronal mass ejection'' – CME) je masivni eksplozivni događaj, kojim se izbacuje [[plazma]] ili kroz [[Sunčev vjetar]] ili otvorena jednopolna magnetska polja izbacuju plazmu iz [[korona|korone]] u svemir. <ref>{{Citiranje časopisa |url=http://helios.gsfc.nasa.gov/cme.html |title=Coronal Mass Ejections (at nasa.gov) |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20010604212322/http://helios.gsfc.nasa.gov/cme.html |archive-date=4. lipnja 2001. |access-date=18. ožujka 2011. }}</ref>

Koronalno izbacivanje mase je često povezano sas ostalim Sunčevim aktivnostima, najviše sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Većina ih dolazi iz aktivnih područja Sunčeve površine, gdje su [[Sunčeve pjege]] povezane sa Sunčevim bakljama, za vrijeme Sunčevih maksimuma, ali se mogu pojaviti i za vrijeme Sunčevih minimuma.

Koronalno izbacivanje mase oslobađa ogromne količine [[materija|materije]] i [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] u prostor iznad Sunčeve površine, ili u koronu ili u međuplanetarni prostor. Izbačena masa je plazma koja se sastoji od [[elektron]]a i [[proton]]a, ali može sadržavati i manje količine težih elemenata kao [[helij]]a, [[kisik]]a i čak [[željezo|željeza]]. Povezano je sas ogromnim promjenama i poremećajima u koronalnom magnetskom polju. Koronalno izbacivanje mase se obično promatra sas [[koronagraf]]om (bijela svjetlost).

[[Datoteka:Coronal Mass Ejection.gif|mini|Lukovi koronalnog izbacivanja mase se dižu iznad aktivnih područja na Suncu]]

Naučnici smatraju da koronalno izbacivanje mase i [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]] nastaju zbog pojave ponovnog magnetskog povezivanja (engl. ''magnetic reconnection''). To se dešava kada se promjene magnetske linije dva magnetska polja, koji imaju suprotan smjer i kada se povezu zajedno. Ta promjena je povezana sas oslobađanjem energije iz osnovnog magnetskog polja u unutrašnjosti Sunca. <ref name="sciam1">"[http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=the-mysterious-origins-of The Mysterious Origins of Solar Flares]", ''Scientific American'', April 2006</ref>

Taj proces može uzrokovati jake [[polarna svjetlost|polarne svjetlosti]]. Koronalno izbacivanje mase, zajedno sa Sunčevim bakljama, može ometati radio prijenose i oštetiti satelite, te električne dalekovode i ostale električne uređaje, što može dovesti do nestanka električne struje na duže vrijeme. <ref>{{cite book |title=Severe Space Weather Events – Understanding Societal and Economic Impacts: A Workshop Report |url=http://books.nap.edu/catalog.php?record_id=12507 |author=Baker, Daniel N., ''et al.'' |publisher=National Academies Press |year=2008 |isbn= 978-0-309-12769-1 |page=77 |quote=These assessments indicate that severe geomagnetic storms pose a risk for long-term outages to major portions of the North American grid. John Kappenman remarked that the analysis shows “not only the potential for large-scale blackouts but, more troubling, ... the potential for permanent damage that could lead to extraordinarily long restoration times.”}}</ref>Ljudi koji rade na velikim visinama, kao [[pilot]]i, mogu biti izloženi jakim radijacijama, pa kraće vrijeme mogu imati nadraženu kožu, a na duže vrijeme postoji opasnost od pojave [[rak kože|raka kože]]. <ref>[http://science.howstuffworks.com/solar-flare-electronics1.htm How Stuff Works: solar flares]</ref>

Tipično koronalno izbacivanje mase može imati bilo koje od tri izrazite osobine: šupljinu sas malom gustoćom elektrona, gustu jezgru ([[prominencije|prominenciju]], koja se pojavljuje kao svjetlo područje na slici koronagrafa, uložena u šupljinu) i svijetle glavne bridove.

Većina koronalnih izbacivanja masa dolaze od aktivnih područja sas površine Sunca, kao grupa Sunčevih pjega povezanih sa Sunčevim bakljama. Ta područja imaju zatvorena magnetska polja, koja su dovoljno jaka da zadrže plazmu. Magnetska polja trebaju biti prekinuta ili oslabljena, da bi mogla izbaciti plazmu daleko od Sunca. Ipak, koronalno izbacivanje mase može se desiti i u područjima mirnog Sunca, iako u mnogim slučajevima ta mirna područja su bila nedavno aktivna. Za vrijeme Sunčevog minimuma, ona se mogu stvoriti u području pojasa silnica, koji je blizu magnetskog ekvatora. Za vrijeme Sunčevog maksimuma, ona dolaze iz aktivnih područja, koja su puno ravnomjernije raspoređena po površini Sunca.

Koronalno izbacivanje mase postiže brzine od 20 km/s do 3200 km/s, sas prosječnom brzinom od 489 km/s (na osnovu mjerenja sas letjelice SOHO od 1996. do 2003.). Prosječna masa je oko 1,6 × 10¹² kg, a možda je i više, jer su mjerenja bila dvodimenzionalna. Učestalost ovisi o [[Sunčev ciklus|Sunčevim ciklusima]]: oko jedan svaki dan za vrijeme Sunčevog minimuma, do 5 – 6 na dan za vrijeme Sunčevog maksimuma.

==Povezanost sas ostalim pojavama na Suncu==

Koronalno izbacivanje mase je često povezano sas ostalim pojavama Sunčeve aktivnosti, a najviše sa:

Koronalno izbacivanje mase obično stigne za jedan do pet dana nakon erupcije. Za vrijeme širenja, ono međusobno djeluje sa Sunčevim vjetrom i međuplanetarnim magnetskim poljem. Kao rezultat sporo koronalno izbacivanje mase se ubrzava do brzine Sunčevog vjetra, dok brzo koronalno izbacivanje mase usporuje do te brzine. Brzo koronalno izbacivanje mase (brže od 500 km/s) može stvoriti i udarni šok, pogotovo ako je brže od lokalne magnetosonične brzine. Takvi udari su već snimljeni na koronagrafu,<ref>Vourlidas, A., Wu, S.T., Wang, A. H., Subramanian, P., Howard, R. A. "Direct Detection of a Coronal Mass Ejection-Associated Shock in Large Angle and Spectrometric Coronagraph Experiment White-Light Images" in the "Astrophysical Journal", 598, 2, 1392–1402, 2003</ref> u koroni negdje na udaljenosti dva radijusa Sunca i povezani su sas ubrzanjem elektrona i protona u Sunčevom vjetru. <ref>Manchester, W. B., IV, T. I. Gombosi, D. L. De Zeeuw, I. V. Sokolov, ;, Roussev I., I., K. G. Powell, J. Kóta, G. Tóth, and T. H. Zurbuchen (2005). [http://csem.engin.umich.edu/CSEM/Publications/ManchesterApJ_2005.pdf Coronal Mass Ejection Shock and Sheath Structures Relevant to Particle Acceleration.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070205194952/http://csem.engin.umich.edu/csem/publications/ManchesterApJ_2005.pdf |date=5. veljače 2007. }} The Astrophysical Journal, Volume 622, Issue 2, pp. 1225–1239. 622 2: 1225–1239.</ref>

{{izvori|330em}}